Maligni tumori testisa prisutni su u 1% svih maligniteta u muškaraca. Dvadeset do 50 puta su češći u testisima koji nisu spušteni. Najčešći tipovi maligniteta koji zahvataju testis su oni koji potiču iz oplodnih ćelija: seminomi, karcinomi embrionalnih ćelija, teratomi i horiokarcinomi.
Maligni tumori testisa prisutni su u 1% svih maligniteta u muškaraca. Dvadeset do 50 puta su češći u testisima koji nisu spušteni. Najčešći tipovi maligniteta koji zahvataju testis su oni koji potiču iz oplodnih ćelija: seminomi, karcinomi embrionalnih ćelija, teratomi i horiokarcinomi. Tumori Leydigovih (intersticijalnih) i Sertolijevih ćelija su retki i češće subenigni nego maligni. Do sacia je nadeno četmaest različitih kombinacija ovih tumora.
Simptomi i znaci koji obično prate tumor (cstisa su bezbolno uvećanje testisa, sa osećajem punoće ili težine, a samo četvrtina bolesnika oseća bol. Anamnezom najčešće se dobija podatak o traumama testisa u bliskoj prošlosti. U 5-10% pacijenata sa prisutnim simptomima pri prvom pregledu dijagnostikuju se i metastaze u ingvinalnim, retroperitonealnim, supraklavikulamim limfnim žlezdama i kostima. Tumori Sertolijevih ili Leydigovih ćelija, ukoliko se jave pre puberteta, zbog selcrecije testosterona ili estrogena, uzrokuju rani pubertet. Prisustvo ovih tumora u odraslih, osim poj ave tumorske mase u predelu testisa, mogu biti praćeni ginekomastijom i smanjenjem libida.
Na osnovu dva tumorska markera (3-hCG (prisutan u 5-10% seminoma, 50% embrionalnih karcinoma i teratoma i u svih pacijenata sa horiokarcinomom) i a-fetoproteina (povećanu 70% pacijenata sa tumorima koji ne potiču od oplodnih ćelija) može se dati prognoza u vreme otkrivanja tumora i ukazati na rani recidiv tokom praćenja lečenog bolesnika.
Terapija. Seminomi su radiosenzitivni tumori te se, posle postavljanja dijagnoze, leče orhiektomijom i radioterapijom. Ukoliko postoje metastaze, prethodna dva postupka se kombinuju sa hemioterapijom. Benigni tumori Leydigovih ćelija leče se unilateralnom orhiektomijom, a u maiignih neophodno je suzbiti androgenezu na nivou testisa i u nadbubrezima.
Tok i prognoza: u pacijenata sa seminomima, posle urađene orhiektomije i terapije zračenjem petogodišnje preživljavanje postiže se u 98-100%, manji procenat preživljavanja je u pacijenata sa metastazaimi u limfhnj žlezdi koja se nalazi ispod dijafragme, a svega u 18% pacijenata sa metastazama u limfnoj žlezdi iznad nivoa dijafragme. Otklanjanjem benignih tumora Leydigovih ćelija dolazi do regresije ranog pubertcia u dece i iščezavanja feminizacije u odraslih. Prognoza mahgnih tumora ovih ćelija je loša i najveći procenat bolesnih preživljava unutar od 2 godine posle postavljanja dijagnoze.