DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA Svetska zdravstvena organizacija definisala je 1967. godine artropodama prenesene viruse ( arboviruse ) : Arbovirusi se uglavnom ili u značajnom obimu održavaju u prirodi , putem biološkog prenosa između osetljivih domaćina – kičmenjaka i hematofagnih zglavkara ; umnažaju se i uzrokuju vireme u kičmenjaka , umnožavaju se iu tkivu zglavkara te se nakon perioda inkubacije spoljne prenose na nove kralježnjake ubodom člankonošcu .
Iz ove definicije može se zaključiti da se naziv arbovirusi koristi u ekološkom smislu . Prenos vektorima ne korelira sa strukturom virusa . Današnji pristupi taksonomiji temelje se na morfologiji virusa , strukturi i funkciji . Kao rezultat toga , za potrebe taksonomske naziv arbovirusi je eliminisan . Namera ovog poglavlja je definisati virusne bolesti koje se prenose na ljude ugrizom insekata . Zbog velikog broja uzročnika bit će spomenuti oni koji su bolje poznati , koji uzrokuju neobične kliničke slike ili koji , čini se , imaju najveći javnozdravstveni značaj .
Više od 530 antigeno različitih “ arbovirusa “ je sada grupisano u 6 porodica. Većina ih sadrži jednolančanu RNK , premda neki kao što su Reoviridae sadrže dvolančane RNK . U SAD – u i Kanadi izolovano je 60 arbovirusa , od kojih je 16 povezano sa bolestima u ljudi .
“ Arbovirusi “ su važni u umerenim i tropskim klimatskim zonama . Reprezentativni virusi izolovani su u gotovo svim geografskim regionima izvan polarnih područja .
“ Arbovirusne “ infekcije kičmenjaka su obično asimptomatski . Viremija podstiče imuni odgovor koji izrazito ograničava trajanje viremije . U infekcijama “ arbovirusima “ osim urbane žute groznice , papatači vrućice , Chikungunia , o’niong – niong , Maiaro , Oropouche i denge , humane infekcije predstavljaju slučajnu pojavu koja je samo dodirnica bazičnom ciklusu održavanja virusa . Tako izolacija virusa iz vektora člankonošcu ili detekcija infekcije u prirodnim domaćinima kičmenjacima može omogućiti ranu detekciju i kontrolu epizootske infekcije pre nego se javi značajno širenje na ljude .
Većina humanih “ arbovirusnih “ infekcija su asimptomatske . Ako dođe do manifestne bolesti , kliničke slike se razlikuju kako u osnovnim simptomima tako iu težini . Najčešće bolest prolazi spontano , a očituje se povišenom temperaturom , glavoboljom , osećajem slabosti i mijalgija . Pridruženi osip i limfadenopatija su takođe opisani . “ Arbovirusi “ koji mogu uzrokovati 3 glavna klinička sindroma – atralgija – artritis , enefalitis – aseptično meningitis ili hemoragični bolest