ZBOG masovne, ponekad neopravdane primene antibiotika sve više bakterijskih sojeva postaje otporno na mnoge lekove iz ove grupe. Zato se sve češće događa da antibiotik koji se propiše na početku lečenja ne deluje. Infekcija napreduje, a stanje pacijenta se pogoršava. Međutim, ako lekar zna na koje antibiotike su određene bakterije otporne, to mu omogućava da u startu primeni delotvorni antibiotik, a to može pouzdano da zna samo ako se pacijentu uradi antibiogram. Te procedure se, nažalost, veliki broj lekara ne pridržava.
Profesor dr Slobodan Janković, klinički farmakolog i načelnik Službe kliničke farmakologije Kliničkog centra u Kragujevcu, kaže da je neophodno da se uradi antibiogram, ali – da ne treba čekati rezultate već odmah otpočeti sa terapijom:
– Uvek treba uzeti uzorak infektivnog materijala i poslati ga na pregled u mikrobiološku laboratoriju pre nego što počnemo lečenje antibiotikom. Ali, najčešće, ne smemo da čekamo na rezultat antibiograma, jer je potrebno barem dva dana da on stigne, već moramo odmah početi s lečenjem. Dakle, antibiotik biramo na osnovu poznavanja koje bakterije su najčešći uzročnici infekcije nekog organa, na primer pluća ili sinusa, i primenjujemo ga odmah, a kad stigne antibiogram za par dana, onda, ako je to neophodno, korigujemo terapiju prema njemu.
Velika je greška, kaže naš sagovornik, ako se ne pošalje uzorak infektivnog materijala na mikrobiološki pregled.
– Ako se dogodi da antibiotik ne deluje, posle nekoliko dana ćemo biti u velikoj nedoumici šta dalje da radimo ako nismo uradili antibiogram. Ako smo poslali materijal, antibiogram će stići, i mi ćemo moći da korigujemo na pravi način terapiju, što će dovesti do uspešnog izlečenja i sprečavanja širenja rezistencije bakterija – pojašnjava prof. Janković.
Da bi zauzdali infekciju, a u nedostatku informacija koja bakterija je uzročnik, lekari se najpre odlučuju za takozvane antibiotike širokog spektra koji deluju na više sojeva bakterija. Međutim, kaže naš sagovornik, ovi antibiotici više doprinose nastanku rezistentnih bakterija nego antibiotici užeg spektra, kakav je na primer obični penicilin, koji se neopravdano danas sve više zapostavlja.
Čak iako je pacijent otpočeo terapiju antibiotikom koji ne deluje na određenu bakteriju, to ne znači da, kod neke druge bolesti on neće imati efekta.
– Nijedan od antibiotika nije sasvim beskoristan, već se može upotrebiti protiv određenih sojeva bakterija. Veštinom propisivanja antibiotika nije lako ovladati i zato se često organizuju kontinuirane edukacije za lekare, kako bi im se pomoglo u tome – kaže dr Janković.
Da bi se izbeglo ili smanjilo stvaranje otpornosti na određene bakterije, profesor Janković savetuje da se obavezno uradi antibiogram kada je to tehnički moguće, što je, uostalom i obaveza lekara. A najbolji način da se izbegne pojava rezistencija je racionalno korišćenje antibiotika.
PROBIOTICI UBLAŽAVAJU POSLEDICE
Antibiotici neminovno uništavaju crevnu floru, a jedna od posledica može biti i dijareja. Spas, tvrde američki stručnjaci, mogu da budu probiotici. Uzimanje probiotika tokom terapije antibioticima može da spreči pojavu dijareje, koja često prati terapiju antibiotskim lekovima, naročito onima širokog spektra, poručili su stručnjaci iz Kalifornije. Analizirajući rezultate više od 60 studija, kojima je bilo obuhvaćeno gotovo 12.000 pacijenata, kalifornijski tim je došao do zaključka da se kod osoba lečenih antibioticima zbog raznih oboljenja (od zapaljenja uha do sepse) u 42 odsto slučajeva manje javlja dijareja, ukoliko tokom terapije uzimaju i probiotike.