Definiše se kao telesna visina ispod p3 (< 2SD) za tačnu dob deteta u godinama i mesecima ili ako je ukupna godišnja brzina rasta <4 cm. Deca se mere serijski u toku godine ili duže, ne češće od šestomjesečnih razdoblja, te se aktuelna visina unosi u kartu rasta. Ovako se prati brzina rasta koja je najosjetljiviji pokazatelj zaostatka u rastu. Ako dete zaostaje u rastu, ono aktuelnom visinom zauzima nižu centilnu krivulju od one koju je pratilo. Ovo je važan podatak, mada ta krivulja ne mora biti ispod najniže p3.
Komparacija aktuelne tjelesne visine i težine daje nam smjernice za eventualno daljnje ispitivanje. Razlika između tjelesne visine i težine veća od 2 centilne krivulje nepoželjna. Tako su pothranjena deca niska i s deficitom tjelesne mase, a deca koja imaju neki od hormonalnih deficita (štitnjača, STH ili višak kortikosteroida) su niska, mala, ali dobro ili čak previše uhranjena.
Uzroci niskog rasta
Brojni su, a po učestalosti u etiologiji niskog rasta su sljedeći:
1. familijarni nizak rast – dominira utjecaj lošeg genetskog potencijala. Brzina rasta je nešto manja od normalne. Koštana dob je skladu s hronološkom, pubertet na vreme. Krajnja dosegnuta visina je ispod p3. Nikakva terapija se ne koristi;
2. konstitucionalno zakašnjenje rasta i puberteta – neka deca sporerastu, ali definitivna dostignuta visina bude uredna. Koštana dob obično zaostaje za hronološkom, a pubertet se kasnejavlja. Anamnestički podatak o ovakvoj situaciji u porodici često ukaže na etiologiju niskog rasta deteta;
3. primordijalno smanjen rast – nastaje zbog intrauterinog zaostatka rasta uzrokovanog: insuficencijom placente, intrauterinim infekcijama i raznim dismorfičkim sindromima (Silver-Russell, Cockayneov, progerija itd.);
4. hronična pothranjenost – zdrava ishrana s dovoljnom zastupljenošću svih nutritenata je važan faktor rasta zbog svoje gradivne, energetske i protekti- vne uloge. Dugotrajno gladovanje utječe na rast;
5. endokrini uzroci – uobičajeno je da se nizak rast gleda uvek kao endokrina bolest, međutim hormonalni činioci su tek na sredini tablice uzroka niskog rasta.
Na nastanak niskog rasta upravo proporcionalno utječu nedostatak sljedećih hormona: štitnjače, spolnih žlezda, inzulina, hormona rasta. Obrnuto proporcionalan je utjecaj glukokortikoida na rast.
– deficit hormona rasta – izolirani deficit hormona rasta, abnormalna sekrecija hormona rasta, deficencija hipofize zbog poremećaja u razvoju ili porođajne traume, panhipopituitarizam (vezan s mid-facijalnim defektima ili sekundarni usled kraniofaringeoma, hipotalamičnog tumora, kranijalne iradijace).
– hipotireoidizam – ispituje se kao eventualni uzrok kod svakog malog rasta, takva deca su obično i gojazna.
– steroidi u suvišku – Cushingov sindrom – vrlo redak u djece, najčešće je ja- trogen jer su sistemski dati steroidi potentni supresori rasta. Štetan utjecaj jatrogenih steroida se reducira alternirajućom terapijom.
6. hromozomne anomale- Turnerov sindrom, trisome21- Downov sindrom, te trisome13 i 15 hromozoma,
7. mendelski nasljedne bolesti – glikogenoze, aminoacidopate, lipoidoze,
8. urođene bolesti kostiju – hondrodistrofija, metafizna displazija i mukopolisa- haridoze: uzrokuju nizak i neproporcionalan rast, što se potvrđuje merenjem raspona ruku (od vrha prstiju jedne do vrha prstiju druge ruke), sjedeće visine (baza kičme do vrha glave) i sub-ischialna dužina nogu (oduzeti sjedeću visinu od totalne visine),
9. hronične bolesti: bubrega, srca, pluća, probavnog trakta, i
10. emocionalna deprivacija i psihološki faktori,
Dijagnostika niskog rasta:
– upisivanje sadašnje i svih poznatih prethodnih vrednosti tjelesne visine, a uzevši u obzir tačnu dob deteta u godinama i mesecima u momentu merenja,
– kliničke karakteristike pacenta,
– koštana dob pacenta (usporena kod mnogih endokrinih uzoka: hipotireoidi- zam, deficit hormona rasta).
Neka deca zahtevaju da se uradi hormonalni status ako sumnjamo u endokrinu etiologiju niskog rasta, i to:
– hormoni štitnjače,
– hormon rasta – radi se specijalnim provokativnim testovima, jer mu je bazal- na koncentracija veoma niska (inzulinski, glukagonski, L-Dopa testovi).
Terapija niskog rasta:
– etiološka – ako je hormonalni poremećaj uzrok, supstituiraju se nedostajući ili nedostatni hormoni. Takva je situacija kod hipotireoidizma, te kod deficita hormona rasta.
– bez terape- kod velikog broja hromozomalnih poremećaja te hroničnih i metaboličkih bolesti. U posljednjih nekoliko godina se kod takve djece uvodi terapija hormonom rasta, koja i pored uredne koncentracehormona rasta kod ovih pacenata stimulativno djeluje na rast i poboljšava konačno dosegnutu visinu ovih pacenata.
Visok rast
Problem visokog rasta je znatno ređi u odnosu na teškoće vezane za nizak rast. Ova deca su visinom iznad p 97 za dob.
Najčešće je uzrok benigan – konstitucionalno visok rast.
Međutim, ne treba zanemariti ni ozbiljne uzroke ovog stanja: Marfanov sindrom i cerebralni gigantizam, za koje se pored visokog rasta vežu brojne patološke promjene. Hormon rasta je kod ovih pacenata urednih vrednosti.
Redak uzrok visokog rasta je eozinofilni adenom prednjeg režnja hipofize koji proizvodi hormon rasta u suvišku.
Terapija ovih stanja je etiološka.
Kod previsokih devojčica koje imaju psihološke probleme zbog svoje visine daju se estrogeni da se ubrza zatvaranje epifiznih hrskavica i zaustavi rast.