Želite da smanjite rizik od prerane smrti? Pokušajte da hodate neobavezno samo 2 minuta svakog sata.
Mada se dobro zna da intenzivno vežbanje može da vam pomogne da poboljšate kondiciju, jedno novoistraživanje kaže da čak i malo vežbanja može da ima dalekosežne rezultate. Učesnici koji su umesto u fotelji provodili ukupno 30 minuta dnevno u hodanju smanjili su rizik od smrti za 33 posto u periodu od tri godine.
Želite da smanjite rizik od prerane smrti? Pokušajte da hodate neobavezno samo 2 minuta svakog sata.
Mada se dobro zna da intenzivno vežbanje može da vam pomogne da poboljšate kondiciju, jedno novoistraživanje kaže da čak i malo vežbanja može da ima dalekosežne rezultate. Učesnici koji su umesto u fotelji provodili ukupno 30 minuta dnevno u hodanju smanjili su rizik od smrti za 33 posto u periodu od tri godine.
Za učesnike sa hroničnom bolešću bubrega, ovaj rizik je smanjen za više od 40 odsto, kažu rezultati istraživanja objavljeni u časopisu Clinical Journal Američkog nefrološkog društva.
Smernice za fizičku aktivnost za Amerikance, kao dopuna smernica države u pogledu ishrane, preporučuju najmanje 75 minuta aerobne fizičke aktivnosti jakog intenziteta (kao što je trčanje, plivanje ili vožnja bicikla) ili 150 minuta aktivnosti umerenog intenziteta (kao što je brza šetnja) svake nedelje za smanjenje rizika od gojaznosti, dijabetesa i drugih hroničnih bolesti.
Ali istraživači su u ovoj novoj studiji želeli da saznaju kolika je minimalna granica – najmanji obim fizičke aktivnosti, koji može da ima prednosti po zdravlje, kaže dr Šrinivašan Bedu, specijalista za bolesti bubrega na Medicinskom faktultetu Univerziteta u Juti u Solt Lejk Sitiju i glavni autor ovog istraživanja.
„Znamo da je dugo sedenje povezano sa lošim zdravljem“, kaže Bedu za Live Science. „Ova studija se posebno bavila intenzitetom aktivnosti koji je dovoljan da zameni sedentarnu aktivnost. Izraz ‘sedentarna aktivnost’ može da zvuči kao oksimoron, ali sedentarno ponašanje je aktivan izbor da bi se čovek bavio aktivnostima koje utrošak energije podižu malo iznad bazalne metaboličke stope.“
Prema Baduovim rečima, ta granica intenziteta je niska. Istraživanjem je ustanovljeno da su ,“aktivnosti blagog intenziteta“, kao što je sporo hodanje, korisne. Suprotno tome, aktivnosti „niskog intenziteta“, kao što je stajanje ili pisanje za stolom, nisu dovoljne da daju bilo kakve značajne prednosti po zdravlje, zaključuje se u istraživanju.
Za potrebe ovog istraživanja, Bedu i njegove kolege sa Univerziteta u Juti i Univerziteta u Koloradu su koristili informacije iz Nacionalnog ispitivanja o zdravlju i ishrani, koje podrazumevaju podatke sakupljene sa akcelerometra, uređaja koji meri kretanje. To je istraživačima omogućilo da prouče aktivnosti preko 3.600 odraslih osoba koje predstavljaju opštu američku populaciju, uključujući 383 odrasle osobe sa hroničnom bolešću bubrega.
Tokom trogodišnjeg perioda, 137 učesnika u studiji je preminulo usled različitih uzroka. Uopšteno govoreći, oni koji su više vežbali su imali manje šansi da umru tokom perioda studije.
Pozitivni efekti vežbanja se mogu svesti na 30 minuta dnevno bilo kakve blage aktivnosti. Bedu kaže da na osnovu podataka iz istraživanja nije mogao tačno da odredi prirodu ili trajanje ove blage aktivnosti, ali pretpostavlja da ona može da podrazmeva ustajanje i kretanje samo par minuta na svakih sat vremena. Ovo otkriće može da bude posebno korisno sa osobe sa bolešću bubrega, koje su najčešće sedentarnog tipa i neaktivne tokom većeg dela dana, dodaje Bedu.
Ova najnovija analiza potvrđuje rezultate prethodnih istraživanja o opasnostima izazvanih neaktivnošću. Na primer, po jednoj studiji iz Centra za biomedicinska istraživanja u Peningtonu u Baton Ružu u Luizijani iz 2009. godine, duži periodi sedenja su direktno proporcionalni povećanom riziku od kardiovaskularnih bolesti i većini uzroka smrti osim karcinoma.
Isto tako, jedno istraživanje koje su 2003. godineobjavili istraživači sa Harvarda u zvaničnom časopisu Američke zdravstvene organizacije (JAMA), pokazala je da svaki dvosatni period gledanja televizije povećava rizik od gojaznosti za oko 25 odsto a od dijabetesa za 15 odsto. Hodanje po kući, međutim, smanjuje ove rizike.
„Mi ne propagiramo ukupno 2 minuta blage aktivnosti na svakih sat vremena“, kaže Bedu. „Ako se neko već bavi blagom aktivnošću 10 minuta po satu, prelazak na 12 minuta po satu može dodatno da smanji rizik od smrti.“
„Ovi rezultati su impresivni zato što je trenutno naglasak na umerenoj i intenzivnoj aktivnosti“, dodaje Bedu. „Mnogo blage aktivnosti takođe daje rezultate.“
Naravno, podrazumeva se da to neobavezno hodanje po kući ne obuhvata odlazak do frižidera po užinu.
Izvor: http://www.livescience.com/50690-walking-health-benefits.html