Glukoza je vrsta šećera koju mozak koristi kao gorivo. Studije pokazuju da smanjena dostupnost glukoze može da ima negativan uticaj na pažnju, pamćenje i učenje, kao i da davanje glukoze može da poboljša ove aspekte kognitivne funkcije. Mozak takođe koristi više glukoze tokom težih mentalnih zadataka. Zato je za dobru kognitivnu funkciju posebno važno održavati nivo glukoze u krvi na optimalnom nivou. Uzimanje redovnih obroka može da pomogne da se to postigne.
Glukoza je vrsta šećera koju mozak koristi kao gorivo. Studije pokazuju da smanjena dostupnost glukoze može da ima negativan uticaj na pažnju, pamćenje i učenje, kao i da davanje glukoze može da poboljša ove aspekte kognitivne funkcije. Mozak takođe koristi više glukoze tokom težih mentalnih zadataka. Zato je za dobru kognitivnu funkciju posebno važno održavati nivo glukoze u krvi na optimalnom nivou. Uzimanje redovnih obroka može da pomogne da se to postigne.
Glukoza kao gorivo
Glukoza je vrsta šećera koja uglavnom potiče iz namirnica bogatih skrobom (hleb, pirinač, testenina i krompir), kao i iz voća, meda, džemova i stonog šećera. Organizam može da razloži svarljive ugljene hidrate iz ovih vrsta hrane u glukozu, koja potom kroz krvotok dospeva do mozga i drugih organa i daje im energiju. Organizam strogo reguliše nivo glukoze u krvi, što se naziva glukozna homeostaza. Proces pod nazivom glukoneogeneza omogućava telu da samo proizvodi sopstenu glukozu iz gradivnih blokova proteina i masti. Glukoza može da se skladišti u obliku glicerina u jetri i u manjoj meri u mišićnom tkivu. Glikogen stvara rezerve energije koje mogu brzo da se iskoriste u slučaju iznenadne potrebe za glukozom (tokom fizičke aktivnosti), ali i kada je unos glukoze preko hrane nedovoljan (tokom posta, na primer), organizam može da dobije glukozu razlaganjem uskladištenog glikogena. Glikogen u jetri se skoro u potpunosti potroši 12 do 18 sati nakon jela, tokom noćnog posta, na primer, posle čega se organizam više oslanja na energiju koja se dobija razlaganjem masti.
Energetske potrebe mozga
Ljudski mozak se sastoji od guste mreže neurona, ili nervnih ćelija, koje su stalno aktivne – čak i tokom sna. Da bi dobio energiju potrebnu za ovu aktivnost, mozak zavisi od konstantnog snabdevanja glukozom iz krvotoka. Zdrava ishrana treba da obezbedi između 45 i 60 odsto ukupne energije iz ugljenih hidrata. Odrasloj osobi normalne telesne težine je potrebno 200g glukoze dnevno, od čega je dve trećine (oko 130g) potrebno mozgu da bi zadovoljio svoje potrebe za glukozom.
Mozak se takmiči sa ostatkom organizma za glukozu kada njen nivo naglo opadne – što je slučaj kod izgladnjivanja. Strogom kontrolom unosa glukoze pod ovakvim uslovima, mozak može da zadrži visok stepen aktivnosti. On to čini preko dva glavna mehanizma: prvo, izvlačenjem glukoze direktno iz krvi kada njegove ćelije imaju male zalihe energije i, drugo, ograničavanjem količine glukoze potrebne ostatku organizam kako bi je bilo više za mozak. Ovi mehanizmi su od suštinskog značaja za preživljavanje. Za razliku od mišića (uključujući srce) i jetre, mozak ne može direktno da koristi masne kiseline kao gorivo.
Glukoza i mentalni učinak
Uprkos ovoj naprednoj regulaciji, u određenim delovima mozga dolazi do kratkoročnog smanjenja dostupnosti glukoze, što može štetno da utiče na kognitivne funkcije kao što su pažnja, pamćenje i učenje.
Proučavanje glukoze je pokazalo kako davanje ovog šećera može da poboljša kognitivnu funkciju – posebno kratkročno pamćenje i pažnju. U većini ovih studija ispitanicima je davana određena količina glukoze kao napitak. U studiji koju su sproveli Sunram-Lea i kolege ustanovljeno je da napitak sa glukozom znatno poboljšava dugoročno verbalno pamćenje i dugoročno prostorno pamćenje kod mladih odraslih osoba. Efekat je bio sličan bez obzira da li napitak konzumiran nakon noćnog spavanja, dva sata posle doručka ili dva sata posle ručka. Slično tome, Ribi i kolege su ustanovili da glukoza poboljšava pamćenje.
Čini se da zahtevniji mentalni zadaci bolje reaguju na glukozu nego oni jednostavniji. Razlog za to možda leži u činjenici da se iskorišćenje glukoze povećava od blagim stresom, što podrazumeva zahtevnije mentalne zadatke.
S obzirom da mozak reaguje na kratkoročan pad nivoa glukoze u krvi i pozitivno reaguje kada taj nivo poraste, korisno je održavati odgovarajući nivo glukoze u krvi kako bi se održala kognitivna funkcija. Unos redovnih obroka može u tome da pomogne. Studije rađene na deci i adolescentima pokazuju da doručak može da pomogne poboljšanju mentalnog učinka time što povećava sposobnost kod zadataka vezanih zapamćenje i pažnju.
Zaključak
Mozak je izuzetno aktivan organ koji koristi glukozu kao gorivo. Glukoza potiče ili direktno iz hrane i pića bogatih ugljenim hidratima ili je proizvodi organizam iz izvora koji ne sadrže ugljene hidrate. Održavanje optimalnog nivoa glukoze u krvi pomaže kod održavanja dobre kognitivne funkcije, posebno kod mentalno zahtevnijih zadataka. Unos redovnih obroka je koristan način da se to ostvari.
Izvor: http://www.eufic.org/article/en/nutrition/sugars/artid/Glucose-mental-performance/