=““ =“:/s/2019/11/17/fb-content.png“ „0“ =“0″}
Kosti, osim što služe kao oporno tkivo organizmu vertebrata, služe i kao potencijalni rezervoar kalcijuma i fosfora za jonsku ravnotežu. U skeletu je 99% celokupnog kalcijuma i 90% fosfora. Kalcijum je iznimno važan kod niza različitih procesa u živom organizmu. Učestvuje u koagulaciji krvi, kod prenosa mioneuralnih podražaja, kod nadražljivosti mišića, kod održavanja osmotskih procesa i membranske propustnosti. Potreban je i za održavanje acidobazične ravnoteže i za djelovanje mnogih encima.
Nivo serumskog kalcijuma je vanredno stalan. To obezbjeđuju pre svega parathormon (PTH), aktivni oblik vitamina D i kalcitonin (CT). Ako se smanji unos kalcijuma (smetnje resorpce u crevu, kalcijumom oskudna hrana) ili ako se poveća izlučivanje u mokraći, uklopi se mehanizam pojačane sekrece PTH, koji prouzrokuje pojačanu reapsorpciju kalcijuma u bubrezima, stimulira oslobađanje kalcijuma iz kosti i stimulira ubrzano pretvaranje vitamina D3 u kalcitrol. Kalcitrol ubrza reapsorpciju kalcijuma iz creva. Normalizacija nivoa serumskog kalcijuma koči sekreciju PTH. Povišen jonizirani kalcijum u plazmi stimulira izlučivanje CT u štitnjači. CT koči akciju osteoklasta i smanjuje reapsorpciju kalcijuma u tubulima. Naravno da je u djelovanje tih mehanizama uključeno i niz lokalnih faktora. Otkaz pomenutih regularnih mehanizama, renalne ili endokrine disfunkce, urođene anomale bubrega i nutricijske smetnje vode do bolesti koštanog metabolizma.
Fosfor je drugi važan element u mineralnom metabolizmu kosti. Od cjelokupne količine (500-700 gr) elementarnog fosfora 85% je vezan u kostima, ostali se nalazi pretežno intracelularno. Fosfor je važna komponenta nuklearnih kiselina, ćelijskih membrana, a uključen je u aerobni i anaerobni metabolizam energetskih materija.
Snižena renalna reapsorpcija fosfata (PO4) vodi do hipofosfateme. Kratkotrajne hipofosfateme su asimptomatske. Kod duleg trajanja javlja se mišićna slabost, a kasne i osteomalacija. Hipofosfatemija može biti i posledica dužeg neunošenja fosfora u telo.
U koštanom metabolizmu ima značajnu ulogu i magnezij. Od cjelokupne količine magnezija u telu su 2/3 vezane u kostima, tj. 20g u odrasle osobe. Na metabolizam magnezija utječe PTH.
Mineralizacija skeleta u rastu je komplikovan proces koji je samo djelomično poznat. U njemu je značajna kalcifikacija kao početni proces. Još je najviše poznat proces rasta, stvaranja i mineralizace kosti u području rastne ploče fize i metafize.
Hrskavica normalne fize je podjelena na više zona koje predstavljaju pojedine faze biološkog procesa rasta kosti u dužinu
Ispod epifize je zona mirovanja. Sledi zona proliferace rasta i razmnožavanja hondrocita sa produkcijom intercelularnog matriksa. U sledećoj hipertrofičnoj zoni, ćele dozrevaju, gomilaju glikogen, poređane u palisade sa još više intercelularnog matriksa počnu postepeno degenerirati i propadati. Time počinje taloženje kalcijuma u matriks (provizorna kalcifikacija). U kalcificiran matriks počnu uraštati kapilare. Sa njima dolaze i mladi, pluripotentni fibroblasti iz kojih se razvijaju osteoblasti, osteociti i druge ćele koje stvaraju koštani matriks osteoid. Osteociti u lisosomima stvaraju kolagen, jedan od najvažnijih sastojaka koštanog matriksa. Mineralizacija (osifikacija) koštanog matriksa počinje upravo na kolagenim fibrilama po prethodnoj fosforilaciji. Kod toga sudjeluju i ostali sastojci koštanog matriksa, pre svega hialuronska kiselina i mukopolisaharidi kao interfibrilarna cementna substancija. Novonastalo metafizno koštano tkivo je još nepravilno modelirano, pa se u procesu remodelace (osteoklastična i osteoblastična aktivnost) po biomehaničkim zakonima razve u zrelu kost.