Butna kost je najduža i najjača kost u čovečijem telu. Do preloma butne kosti dolazi zbog dejstva vanredno jakih sila, kao što su recimo padovi sa visina, saobračajne nesreče i sl. Značajno je da pri takvim povredama dolazi do obilnog krvarenja u okolini preloma. Neposredno pri prelomu izgubi se oko 500 ml krvi, a u toku dva dana još do 2 litra. Za tačno određivanje preloma nužno je rendgensko snimanje u dve projekcije. Butna kost mora biti snimlena u celosti, što je potrebno da bi se sagledale povrede u proksimalnom odnosno distalnom delu koje se mogu nači kod teških povreda.
Tretman.
Lečenje je različito u različitim okolnostima. Kada je neoperativno lečenje iz drugih razloga neizvodljivo, u principu je operativno.
Konzervativno lečenje, kada se mora, vršimo skeletnom trakcijom (opterečenje 1/7 do 1/10 telesne težine), koja mora ostati najmanje 6 do 8 nedelja, posle čega još 10 do 12 nedelja gipsane gače.
Od operativnih postupaka mogu se načiniti osteosinteza sa pločicama i šrafovima, endomedularne fiksacije i neretko fiksacija sa spoljnjim fiksatorom. Sigurno moramo voditi računa da pri ovakvim povredama može doči do povreda krvnih sudova, nerava i drugih mekih delova (compartment sindrom). Ove povrede moramo zbrinuti u isto vreme kada i povredu skeleta.
Pri prelomima butne kosti kod dece, za razliku od odraslih, težimo da lečimo konzervativno a veoma retko operativno (kod preloma u proksimalnom delu dijafize butne kosti). Pri otvorenim prelomima operativno rešavamo ovakve prelome.
Konzervativno lečenje kod dece do 4 godine života nešto se razlikuje od onoga kod odraslih. Tu upotrebljavamo „obližnju ekstenziju“ gde se povređeni ekstremitet poteže u jednoj tački „Overhead“ trakcija.
Kod dece od 4 do 12 godina preporučuje se uobičajena trakcija. Pri repoziciji preporučljiva je odmaknutost okrajaka 10 do 15 mm, kojom kompenzujemo hipertrofički rast posle preloma. Kod dece trakcija se vrši 4 do 6 nedelja, što zavisi od preloma, posle čega po potrebi stavljamo koksofemoralni gips u trajanju od nekoliko nedelja. Takođe posle ovoga treba naučiti decu da hodaju sa štakama.
Kako pri konzervativnom, tako i pri operativnom načinu lečenja, moguče su sve komplikacije koje se javljaju kod preloma kostiju: nepravilni položaj mesta preloma, elongacija, rotatorne dislokacije, pseudoartroze i, konačno, kod operativnih zahvata osteitisi. Smanjena pokretljivost, pre svega kolenog zgloba, takođe je neprijatna (kod spoljašnjeg fiksatora). Kod operativnog lečenja bolesnik gubi dosta krvi i komplikacija je hemoragički šok.