Akutne komplikacije dijabetesa mogu biti ketoacidoza, laktacidemijska acidoza i hiperosmolarna neacidotička koma. Ketoacidoza je metabolički poremećaj koji nastaje usled nedostatka insulina, zbog čeka dolazi do poremećaja u iskorišćavanju glukoze od strane tkiva, jer je snižena propustljivost ćelijske membarne za glukozu.
AKUTNE KOMPLIKACIJE DUABETESA
1. Ketoacidoza – je metabolički poremećaj koji nastaje usled nedostatka insulina, zbog čega dolazi do poremećaja u iskorišćavanju glikoze od strane tkiva, jer je snižena propustljivost ćelijske membrane za glikozu. Neposredni efekat je hiperglikemija praćena hiperosmolarnošću plazme i poremećajem metabolizma s ketozom. Posledica sniženja utilizacije ketonskih tela u uslovima pojačane ketogeneze u jetri ( beta-oksidacijom slobodnih masnih kiselina nastaju: beta oksibuterna, acetosirćetna kiselina i aceton), jeste nekompenzovana metabolička acidoza. Dalji sled dogadanja je naglo smanjenje rezervi supstanci baznog karaktera, remeti se katjonski sastav ćelija na bazi progresivne dehidratacije. Poremećen metabolizam izaziva toksične uticaje na CNS, dovodeći do poremećaja metaboličkih procesa u njemu i nastanka kome. Koma nastaje najčešće postepeno (od nekoliko časova pa i dana) prolazeći kroz stadijume somnolencije (pospanost, očuvana svest, tromost pokreta, jasni ali usporeniji odgovori, moguće ga je održavati u budnom stanju) i sopora (dubok san, jačim dražima se mogu prizvati k svesti, odgovori nejasni i odmah nanovo upadanje u san); retko je to stupor (psiho-fizička rigidnost).
Zavisno od uzročnika koji je provocirao nastanak kome, ona može i brže da nastane. Češća je kod dece (nekad se sa komom kod njih otkriva bolest), nakon dehidratacije, infekcija, trauma. Javljaju se: jača malaksalost, poliurija, polidipsija. anoreksiia, muka i povraćanje. Može se javiti i bol u predelu želuca, a zatim, postepen prelaz u stanje somnolencije. sopora, a. potom i ulazak u komu (stanje bez svesti, senzibiliteta i voljnog motiliteta). Ovo stanje praćeno je dubokim, čujnim disanjem (Kussmaul-ovo), zadahom na aceton, suvom kožom i sluzokožoma hipotonijom očnih jabučica, smanjenim turgorom kože, smanjenjem tonusa mišića, hiporefleksijom do arefleksije, a nekada se javljaju i patološki refleksi. Thikardija, hipotonije, poremećaj rada srca, oligo i anurija su česti nalazi.
Koma je urgentno stanje zbog čega je praćenje glikemije, elektrolita, bazne rezerve, pH krvi potrebno svakoga sata, bar u prvih nekoliko sati.
Ovu vrstu kome treba diferencirati od svake druge, a naročito od hipoglikemijske jer se obe javljaju, najčešće, kod bolesnika od dijabetesa.
Hipoglikemijska: nastaje naglo (u vreme najvećeg dejstva insulina; ređe kod primene oralnih sredstava Diabinese), bolesnik, neposredno pred komu je, gladan, uznemiren, drhti, ima glavobolju, muku, neadekvatno se ponaša (dezorijentacija) svetlaci ili pomračenja pred očima. U komi je bled, orošen znojem, turgor kože i očnih jabučica je očuvan, disanje je nepromenjeno, nema zadah na aceton, javlja se hipotenzija i druge kardijalne smetnje.
U nejasnim slučajevima, ako nema mogućnosti za hitno opredeljenje glikemije, bolesniku treba dati i.v. 40-75 ml 40% glikoze, što će poslužiti za razlikovanje hipoglikemijske od ketoacidotične kome, jer će, onaj prvi, time dolaziti k svesti, a drugom, ona neće previše naškoditi.
Terapija: Zahteva se hitna hospitalizacija. Cristalni insulin se daje i.v. a zatim s.c. u jednakim dozama od 20 do 50 jedn. u zavisnosti od glikemije. Nakon 1 h od početka terapije, na osnovu izmerene glikemije i stanja acidoze, određuje se dalja doza insulina. Ona za prvih 24 h varira od 60 do 1000 jed., pa i više. Insulinsku terapiju prati primena izotonićkih rastvora: Ringera i 3-5% rastvor hidrokarbonata i.v. Ukupna količina tečnosti za 24 h se kreće od 3-5 litara. Tu se uračunavaju i eventualni albumini, plazma i fiziološki rastvor NaCI. Antibiotici, iz preventivnih razloga, a od ostale terapije primenjuje se simptomatska.
2. Laktacidemijska acidoza javlja se kod osoba starijeg uzrasta koji boluju od jetre, bubrega ili srca, što je praćeno hipoksemijom. Ovo je često podpomognuto terapijom biguanidima, jer svi ti činioci pomažu stvaranje laktata i piruvata. Keto-acidoze nema, a hiperglikemija ne mora da bude visoka. Naglo se povećava koncentracija mlečne kiseline u krvi. Leči se i.v. primenom 1-2 lit. 2,4 – 4% natrijum hidrokarbonata na dan, uz merenje pH. Male doze insulina: 8- 12 jed./h u 300-500 ml 5% rastvora glikoze. Metiletilensko plavilo se daje kao 1% rastvor u količini od 2-5 mg/kg težine.
3. Hiperosmolarna neacidotička koma prevashodno se javlja kod osoba starijih od 50 god. na bazi srednje teškog ili lakog dijabetesa. Nastaje zbog: nedovoljnosti insulina u uslovima preveiikog unosa ugljenih hidrata, zatim infekcija, opekotina, trauma, težih srčanih oboljenja, korišćenja diuretika i sl. Hipovolemija, hipotonija i dodatni poremećaji i cirkulacije, smanjuju krvotok u CNS-u i drugim organima. Nastaje postepeno, u toku nekoliko dana, sa razvojem dehidratacije, poremećajima CNS-a, dubokim disanjem bez zadaha na aceton. U krvi se konstatuje; visoka hiperglikemija bez ketonemije, hiperosmolamost plazme, nivo bikarbonata i pH su normalni, povećan je hematokrit, izražena leukocitoza i SE.
U terapiji se koriste male doze insulina (20 jed. i.v. iii i.m. u toku jednog sata, po potrebi povećati); infuzije 2 lit. hipotoničkog (0,45%) rastvora natrijum hlorida, tokom prvih 1-2 časa, zatim se infuzija produžava na 2-3 h, a posle toga se, zavisno od potrebe, može preći na izotonički rastvor. Koristi se i simptomatska terapija.