To je hematogeno prouzrokovana infekcija kosti. Najčešće se javlja u dece u rastu, osobito dečaka. Lokalizacije su po učestalosti sledeće: proksimalna tibija, distalni femur, proksimalni humerus, radijus. Uzročnik je u 70-90% Staphylococcus aureus. Prodor klica u krvotok kroz kožu je kod gnojnih procesa u koži (piodermije) ili kroz sluzokože gornjeg disajnog trakta (angine, apscesi).
Kod bakterijemije se zbog specifičnosti krvotoka u metafiznim dijelovima kosti u rastu (venozni sinusi) klice talože na tim mestima i razmnožavaju. Početno malo žarište u spongioznoj kosti se brzo širi. Zbog hemotaktičkog dejstva toksina se u predelu upale gomilaju leukociti u vanrednom broju. Tako raste pritisak gnoja, koji kroz koštane kanale prodire i pod periost. Razvije se subperiostalni apsces. Zbog pritiska gnoja u kosti i tromboze krvnih sudova može cirkulacija u kosti biti prekinuta i kost odumre.
U daljnjem razvoju vitalno koštano tkivo separira mrtvi dio, pa nastane koštani sekvestar. To može biti malen, a može sekvestrirati i čitava dijafiza. Kada odljušteni periost pokrije sekvestar novom košću, govorimo o involokrumu.
Upala se može kod osteomijelitisa proširiti i u susedni zglob, pa nastane dodatno još purulentni artritis. Češće nastane u susednom zglobu samo iritativna upala simpatička upala.
Klinički znaci.
Kod hematogenog osteomijelitisa su jako izraženi opšti i lokalni simptomi. Dijete postaje visokofebrilno sa groznicom (septička temperatura), teško je pogođeno. Visoka je sedimentacija eritrocita i visoka leukocitoza sa pomakom u levo. Lokalno su maksimalno izraženi lokalni znaci upale (bol, crvenilo, otok, nepokretnost u kontrakturi).
Tretman.
Akutni hematogeni osteomijelitis je jako ozbiljna bolest, koja traži energično liječenje od početka. Dijete mora mirovati sa položenim ekstremitetom, dobija antibiotik širokog spektra u dovoljnoj dozi, mora uzimati dovoljno tečnosti, sredstva protiv bolova i lokalno hlađenje (led).
Ukoliko se za 24 sati opšti i lokalni simptomi pogoršaju, nužna je hospitalizacija zbog kirurškog liječenja.
Mora se otvoriti periost, trepanirati kost i uvesti perfuziona drenaža. Pored lokalnog davanja antibiotika, nastavlja se i peroralno odnosno parenteralno. Gnoj se šale na bakteriološku pretragu i antibiogram. Antibiotičku terapiju nastavljamo po antibiogramu najmanje još 2-3 sjedmice.
Prognoza zavisi prije svega od pravovremene i pravilne terapije. Ako nije došlo do sekvestracije kosti, a terapija antibioticima je dovoljno duga da nije došlo do recidiva, izliječenje je potpuno. Ako su nastale komplikacije kao septični artritis, sekvestracija, patološki prelom, posledice su neminovne. Jedna od najtežih komplikacija je razvoj kroničnog osteomijelitisa.