Alergijska reakcija na insulin sve je manja iz godine u godinu, verovatno usled upotrebe prečišćenih oblika humanih insulina.
Etiopatogeneza. Uzročni agens je neproteinski deo insulina (protamin ili cink) ili neinsulinski protein. Češća je alergija na sam insuhn. Goveđi insulin je najviše alergogen, svinjski insulin manje, a humani insulin najmanje.
Alergija na insuhn i rezistencija na insulin posredovane su antitelima. Antitela iz klase imunoglobulina E posreduju u ranoj lokalnoj reakciji i u sistemskim reakcijama, kao i u nekim obhcima poznih reakcija.
Antitela iz klase imunoglobulina G uzrokuju rezistenciju na insulin, ]H tip preosetljivosti i neke lokalne oblike kasne preosetljivosti (reakcija posle 4-12 sati od davanja insulina). Blokirajuća antitela iz klase imunoglobuhna G javljaju se kod bolesnika kod kojih je obavljena desenzibilizacija na insulin. Lokalne reakcije posle 8-24 sata od davanja insulina su uzrokovane poznim tipom preosetljivosti na sam insulin ili cink u njemu.
Alergijska reakcija na insulin – Klinička slika
Ispoljava se kao lokalna i sistemska reakcija.
Lokalna reakcija. Otok, svrab i bol javljaju se posle 30 minuta do 1 sata od davanja insulina, brzo prolaze, ali se mogu javiti i posle 24 sata. Neki bolesnici imaju bifaznu reakciju, i to ranu koja se javlja u roku od jednog sata i brzo prolazi, i kasniju reakciju, koja se javlja posle 4-6 sati i traje duže. Velike lokalne reakcije mogu prethoditi sistemskim reakcijama.
Sistemska reakcija. Nije česta, a ispoljava se kao generalizovanaurtikarija. Javlja se kod bolesnika koji su prekinuli lečenje insulinom, i to posle njegovog ponovnog uvođenja u lečenje.
Rezistencija na insulin
Rezistencija na insulin može biti imunska i neimunska. Neimunska je udružena s gojaznošću, ketoacidozom i infekcijom. Imunska je retka. Češća je u prvoj godini lečenja i razvija se u toku nekoliko nedelja. Može se razviti i kod bolesnika kod kojih je obavljena desenzibilizacija na insulin, i to nekoliko dana posle ove procedure. Privremenajei može trajati do nekoliko meseci
Lečenje
Lokalne reakcije su lake i prolazne i ne zahtevaju posebno lečenje. Ukoliko traju duže, treba podeliti doze insulina, menjati mesta uboda, zameniti svinjski humanim insulinom bez cinka i po potrebi davati antihistaminske lekove. Veće lokalne reakcije nalažu oprez zbog mogućeg razvoja sistemske reakcije. Bolesnicima zavisnim od insulina ne savetuje se prekidanje lečenja insulinom, jer posle prekida lečenja i njegovog ponovnog uvođenja može se naglo razviti sistemska reakcija.
Lečenje sistemskih reakcija isto je kao i lečenje sistemske anafilakse. Pojava sistemske reakcije nalaže potrebu razmatranja neophodnosti lečenja insulinom. Ako je insulin neophodan u lečenju, ne obustavljati ga, ali smanjiti dnevnu dozu za jednu trećinu do jedne četvrtine i postepeno povećavati dozu u toku nekoliko dana do postizanja pune doze. Bolesnika obavezno hospitalizovati.
Ako je prekinuto davanje insulina u trajanju dužem od 48 sati, pre ponovnog uvođenja u lečenje uraditi intradermni test s insulinom i obaviti postupak desenzibihzacije. U slučaju alergijske reakcije posredovane specifičnim antitelima iz klase imunoglobulina E postupak desenzibilizacije može se raditi, ali u slučaju alergijskih reakcija II, III i IV tipa, ovaj postupak nije delotvoran, a može biti i štetan. Zato se najpre određuju specifična antitela iz klase imunoglobuhna E testovima in vitro, a zatim donosi odluka o desenzibilizaciji na insulin.
U slučaju imunske rezistencije na insulin treba isključiti neimunske razloge rezistencije na insulin. Zamena insulina može biti nekada dovoljna za povlačenje rezistencije koja traje više od nekoliko dana. Ukoliko to nije dovoljno i javlja se nestabilni dijabetes, davati pronison u dozi od 60 mg dnevno i obratiti pažnju na razvoj hipoglikemije kada rezistencija prestane. Kada se insulinska terapija ustali, smanjuju se doze glikokortikoidnih lekova do njihovog potpunog obustavljanja.
Alergijska reakcija na insulin je samo jedna od alergijskih reakcija, ostale pročitajte OVDE