Alergološka reakcija tipa I je rani, neposredni oblik reaginske preosjetljivosti. Ovaj oblik reakcenastaje spajanem antigena sa specifičnim reaginskim antitelima (najčešće IgE) na površini ćelija (bazofila i mast ćelija) koji injiciraju ove stanice na oslobađanemedijatora upalne reakce, što označavamo kao anafilaksija.
Za reakceranog tipa preosjetljivosti, koje nastaju samo kod hiperreaktivnih osoba s predispozicijom nasljednom sklonošću za ovu reakciju, upotrebljava se naziv atopija.
Tako termin atopija označava genetsku sklonost ka stvaranju visokog nivoa IgE antitela protiv alergena iz okoline, uz istovremenu pojavu bolesti uzrokovanu ovim antigenom.
Anafilaktične reakcemogu biti sistemne anafilaktični šok, i pojedinačne, koje zahvataju pojedina tkiva i organe, atopijske bolesti.
Pored predispoziceza nastajanereakcetipa I, značajne su i priroda i veličina antigena (alergena). Antigeni koji su velike molekulske težine slabo prolaze sluznicu, pa su slabealergogeni, veoma male molekularne težine, antigeni ne mogu da se vežu za dveili više molekula IgE na površini ćele, što je nephodno za degranulaciju mast ćelei otpuštanemedijatora upale.
Sinteza IgE nastaje pretežno u limfnom tkivu respiratornog i gastrointesti nalnog trakta, gdeima dosta plazma ćelija koje luče IgE, a da bi se Blimfocit diferencirao u plazma ćeliju koja luči IgE potreban je utjecaj Tlimfocita.
IgE su često povećani u serumu bolesnika s alergičnim pojavama, ali se njihova uloga ne odvija u krvi nego na mast ćelijama i bazofilima na koje se pripoje.
U sredinama gdeje populacija infestirana parazitima genetička sklonost za povećaneIgE može biti korisna u odbrani od parazita.
Antitela IgE klase (reagini) su citofilna, vežu se za receptor na mastocitu ili na bazofilu na Fc delu teškog lanca IgE i vezivaneje reverzibilno. Oni nemaju afinitet da se vežu za druge ćeleu krvnoj cirkulaciji i u tkivima.
Vezivanem antigena za dveili više molekula IgE nastaje «premošćavane», spajaju se preko antigena molekule IgE među sobom tako da se antigen veže preko receptora IgE s bazofilom i mastocitom. Ovim vezivanem dolazi do oslobađanja medijatora iz granula.
Histološki je za reakciju prvog tipa karakteristična degranulacija mastocita, kongestija kapilara, edem, promena vaskularnog endotela, kontrakcija glatke muskulature i eozinofilija.
Reakcetipa I javljaju se kao alergijska astma, polenska groznica, proljetni keratokonjunktivitis, neki gastrointestinalni poremećaj i atopijski dermatitis.
Osim IgE, i neka druga antitela, «nonIgEantitela«, mogu izazvati antigen specifično oslobađanemedijatora iz mast ćelija i bazofila, a to je IgG4, potklasa IgG.
Oni imaju mali afinitet za ćelijske receptore, ali ako su prisutni u većoj količini u plazmi mogu dati patološki rezultat.