Bakterijska kolonizacija tankog creva, ili sindrom crevne staze odnosno slepe vijuge, nastaje kao rezultat poremećaja normalnog čišćenja bakterija u tankom crevu.
Etiopatogeneza. Bakterijska kolonizacija tankog creva, ili sindrom crevne staze odnosno slepe vijuge, nastaje kao rezultat poremećaja normalnog čišćenja bakterija u tankom crevu. Bakterije stalno, oralnim putem, pristižu u digestivni trakt. Kod zdravih osobaje,pak,proksimalnotankocrevoobično bakteriološki sterilno, ili sadrži najviše do 104/ml aeroba, zbog delovanj a tri faktora: kiselog miljea želuca, peristaltičnog čišćenja bakterija i sekretomih imunoglobulina. Distalno tanko crevo, a posebno kolon, sadrže visoke koncentracije aeroba i anaeroba (u kolonu do 1012/ml).
Najvažniji činioci koji ograničavaju rast bakterija u tankom crevu su nonnalni kontinuitet i peristaltika tankog creva. Stoga su najčešće okolnosti pod kojima nastaje bakterijska kolonizacija tankog creva, strukturalni poremećaji tankog creva, koji remete njegovo čišćenje, ili poremećaji motiliteta. U fistulama između kolona i tankog creva ili želuca bakterije iz kolona stalno prelaze u tanko crevo.
Povišena koncentracija aerobnih, posebno koliformnih bakterija i naseljavanje anaeroba u proksimalnom tankom crevu dovode do dekonjugovanja žučnih kiselina od strane bakterija, što uzrokuje steatoreju, metabolisanja vitamina B12, ugljenih hidrata, proteina, i đovodi do oštećenja sluznice tankog creva. Bakterije sintetišu folate pa se ne uočava njihov nedostatak.
Klinička slika. Uz manje ili više izraženu osnovnu bolest, koja predisponira razvoj bakterijske kolonizacije tankog creva, nastaju prohv, umerena do izražena steatoreja, gubitak u telesnoj težini, a mogući su i makrocitna anemija, usled nedostatka vitamina B12, kaoi druga ispoljavanja izraženog sindroma loše apsorpcije, koja se mogu sresti u celijačnoj bolesti.
Dijagnoza. Anamnestički podaci (hirurške intervencije na digestivnom traktu, iradijacija, diabetes mellitus ih druga oboljenja tabela 13) i rendgenski pregled tankog creva barijumom mogu da ukažu na većinu stanj a koji predisponiraju razvoj bakterijske kolonizacije tankog creva. Enterokolične fistule se otkrivaju irigografski. Neka oboljenja mogu da zahtevaju specifična ispitivanja, npr. biopsiju sluznice rektuma (amiloidoza) ili određivanje imunoglobuhna u serumu (hipogamaglobulinemija).
Funkcioni testovi apsorpcije mogu da dokažu steatoreju i daju posredne dokaze za bakterijsku kolonizaciju tankog creva pri primeni izdisajnih testova (14C-ksiloza, hohl-14C-ghcin) ili Schillingovogtesta (normahzacija apsorpcije vitamina B12 po antibiotskom tretmanu). Usled nedostatka vitamina B12 česta je makrocitna anemija.
Biopsija sluznice jejunuma može da pokaže mestimičnu parcijalnu atrofiju resica. Direktan dokaz za bakterijsku kolonizaciju tankog creva daju bakterijske kulture crevnog soka.
Lečenje. Opravdan je pokušaj primene antibiotskog tretmana kod svakog bolesnika sa sindromom loše apsorpcije kod koga postoje stanja koja predisponiraju nastanak bakterijske kolonizacije tankog creva. Povoljno reagovanje na antibiotsku terapiju predstavlja definitivan, ex iuvantibus, dokaz za postojanje bakterijske kolonizacije tankog creva.
Tetraciklin (4 x 250 mg/dan, četiri nedelje) i metronidazol (3 x 400-500 mg/dan, 2 nedelje) predstavljaju najčešće primenjivan režim. U slučaju nereaktivnosti na tetraciklin, mogu se primeniti cefalosporini, ampicilin, trimetoprim-sulfametoksazol ili klindamicin (linkomicin). U slučaju megaloblastične anemije daje se B12 vitamini.m., 5 dana po 200 p.g.
Kada simptomi recidiviraju, primenjuju se ponovne kure lečenja, ili, još bolje, doza održavanja tetraciklina (250 mg/dan, 5 do 6 dana u nedelji) ili nekog dmgog antibiotika. To je obično potrebno jer retko, sem ponekad u slučaju fistula i striktura, postoji mogućnost hirurškog korigovanja strukturalnih poremećaja.