Iako su ove pneumonije najduže poznate i najbolje proučene upale plućnog paipnhima, i dalje predstavljaju najteži oblik respiratornog oboljenja. Bez obzira na primenu moćnih antibiotika u lečenju pneumonija, stopa morbiditeta i mortaliteta kod pneumonija se decenijama ne menja. Preko 98% smrtnih slučajeva zbog respiratorih infekcija je uzrokovano infekcijama donjeg dela respiratornog stabla i to većinom u nerazvijenim zemljama gde se, paradoksalno, antibiotici ordiniraju kod svake infekcije gornjeg dela respiratornog trakta. Ova činjenisa ukazuje na pojavu i razvoj rezistencije mikrobnih agenasa što je poseban terapijski problem.
Pojava akutne plućne infekcije označava defekt u mehanizmima odbrane, jer je sekret u traheobronhijalnom stablu i parenhimu kod zdrave osobe sterilan. Organizam se štiti mnogobrojnim mehanizmima nespecifi-čne i specifične odbrane: filtracijom udahnutog vazduha kroz gornje respiratorne puteve, refleksom kašlja, traheobronhijalnom sekrecijom mukoznog pokrivača i muko- cilijarnim transportom putem cilijamog epitela, celulamim imunitetom (alveolarni makrofagi, T limfociti), humoralnim imunitetom (B limfociti, imuno- globulini, komplement) i polimorfonukleamim leukocitima. I pored toga mnogi virulentni mikroorganizmi inhalatomim putem ili pak descendentno iz gornjih respiratornih puteva dospevaju u pluća izazivajući upalu. U nekim slučajevima bakterije iz udaljenih žarišta putem krvi i bakterijemične faze dospevaju u plućni parenhim.
Međutim predisponirajući faktori za razvoj ovih infekcija koji potiču od samog domaćina su u prvom redu nikotin koji oštećuje mukocilijamu i makro- fagnu aktivnost ali i mnogobrojna stanja kao što su hipoksija, acido-za, alkohol, uremija, plućni edem, malnutricija, imunosupresija, mehanmi-čka opstrukcija i virusne infekcije.
Najčešći uzročnici bakterijskih pneumonija zavisno od uzrasta su: Streptococcus pneumoniae(70-90%), Haemophilus influenzae, Staphylococcus aureus, Streptococcus pyogenes, Klebsiellaa pneumoniae, Proteus sp, Pseudo- monas aeruginosa.Od anaerobnih uzročnika najvažniji su: Bacteroides sp, Streptococcus fecalis, Peptostreptococcus itd.
Etiološka dijagnoza se postavlja izolacijom uzročnika iz sputuma, ispirka guše, bronhoalveolamog lavata, gnoja empijema, pleuralne efuzije.
Terapija bakterijskih pneumonija jenajčešće empirijska te se primenjuje u početku standardna terapija.
Izolacija etiološkog agensa se vrši u ozbiljnim i teškim slučajevima ili kada nema terapijskog odgovora na standardnu antibioterapiju.