BRONHUS (engl. bronchus, lat. bronchus), bronh, dušnica. Deo disajnih puteva koji nastaje grananjem dušnika (v. traheja). Dušnice se nastavljaju najmanjim dušnicama – bronhiolama. Dušnik se u visini ugla grudne kosti grana na desnu i levu glavnu ili primarnu dušnicu koje su usmerene prema ulaznom polju pluća (v. hilum pulmonis). Grananjem glavne dušnice unutar plućnog krila nastaje bronhijalno ili dušnično stablo koje ima oblik krošnje razgranatog stabla. Glavne dušnice se granaju na režanjske, režanjske na segmentalne, segmentalne na manje dušnice koje se nastavljaju najmanjim dušnicama – bronhiolama. Dušnice se uvek granaju dvostruko formirajući gustu mrežu disajnih puteva. Sve dušnice, do najmanje – bronhiole, imaju u svom zidu prstenasto oblikovanu hrskavicu pa su i njihovi zidovi nekontraktilni. Bronhiole su takvi disajni putevi čiji su zidovi lišeni hrskavice. Bronhus principalis (engl. principal b., main b., lat. b. principalis), glavna ili primarna dušnica, nastala grananjem dušnika. Desna i leva glavna dušnica se razlikuju. Desna je kraća, šira i strmije postavljena, za razliku od leve koja je duža, uža i horizontalnije postavljena; bronchus lobaris (engl. lobar b., lat. b. lobaris), režanjska dušnica koja nastaje grananjem glavne dušnice. Desno plućno krilo ima tri, a levo dve režanjske dušnice. Broj režanjskih dušnica odgovara broju režnjeva.