ČEDOMORSTVO (engl. infanticide), ubistvo koje počini majka nad svojim novorođen-četom, bilo da je ono sposobno za vanmaterični život ili ne. Za postojanje čedomorstva u sudskomedicinskom smislu moraju biti ispunjena četiri neophodna uslova: prvi je da ubijeni plod važi kao novorođenče (to jest da omeđavanje pupčanika još nije završeno, da creva još sadrže mekonijum i da novorođenče još nije podojeno); drugi je da je novorođenče bilo živo rođeno (za dokazivanje živoro-đenosti najčešće se primenuje tzv. plovni opit pluća, kojim se utvrđuje da li je dete disalo ili ne. Ako je disalo – pluća plivaju po površini vode, a mikroskopski se vide vazduhom rastegnuti plućni mehurići i sitne dušnice); treći, da je novorođenče rno usmrtila njegova majka (smrt novorođenčeta može da nastane i usled nepružanja potrebne nege i to se naziva pasivnim čedomorstvom. Ponekad je vrlo teško razlikovati povrede nastale čedomorstvom od povreda nastalih usled samog porođaja); četvrti, da se takvo usmrćenje dogodilo za vreme perioda novorođenosti (prosečno traje 3 – 5, a najduže 5 – 7 dana posle rođenja). Čedomorstvo se u krivičnopravnom smislu blaže kažnjava (tzv. privilegovano ubistvo), zbog činjenice da se žena u tom periodu nalazi u posebnom telesnom i duševnom stanju. Čedomorstvo se može izvršiti ili aktivnim učešćem, ili pasivnim zanemarivanjem deteta od majke.