ĆELIJSKA MEMBRANA (engl. plasmalemma, plasma membrane, lat. cytolemma), fini, metabolički aktivni omotač ćelije, koji je odvaja od okolne sredine. Ćelijska membrana je vidljiva pod svetlosnim mikroskopom, zahvaljući vezivanju boje. Pod transmisionim elektronskim mikroskopom ć. m. se vidi kao tanka troslojna membrana, ukupne debljine od 7,5 do 11 nm, koja je još nazvana jedinična membrana (unit membrane). Dva spoljašnja sloja su nešto tamnija i sastavljena su od proteina, a srednji deo je svetliji i sastavljen je od fosfolipidnog dvosloja. Ćelijske membrane raznih vrsta ćelija mogu se znatno razlikovati po molekularnom sastavu, ali je princip građe isti. Slobodna površina ć. obično je pokrivena glikokaliksom različite debljine. Sa citoplazmatske strane uz ćelijsku membranu nalazi se citoskelet membrane, koji se sastoji od tankog sloja proteina koji ćeliji daju čvrstinu i kontrolišu ulaz proteina. Hemijski, ćelijska membrana obično se sastoji od oko 50 do 60% proteina; oko 20 do 30% lipida u suvoj supstanci (fosfolipidi sa nešto holesterola, lipoproteina i liposaharida) i oko 10% ugljenih hidrata. Naučna saznanja o ćelijskoj membrani su dobijena raznim, veoma sofisticiranim tehnikama elektronske mikroskopije, biohemijskim manipulacijama, primenom citohemije i sl. To je dovelo do formiranja mogućeg „modela ćelijske membrane“, koji zadovoljava naše razumevanje raznih funkcija ć. m. Poslednji naučno prihvaćen model je nazvan „fluidno-mozaički model“. Ćelijska m. ima brojne funkcije, koje se manje ili više razlikuju zavisno od vrste ćelija: selektivna propustljivost (permeabilnost), specifična enzimska aktiv-nost (zahvaljujući enzimima vezanim za nju), potpora za imunološke i hormonalne receptore, transmembranski transport (makro i mi- kropinocitoza, endocitoza, egzocitoza), kretanje (pseudopode, filopode i lamelipode), formiranje mijelinskog omotača, razmena informacija između ćelija i pripajanje za bazalne membrane i druge ćelije