CHEYNE-STOKESOVO DISANJE (engl. Cheyne-Stokes’s breathing), poremećaj ritma disanja koji su opisali Cheyne (1818.) i Stokes (1846.), a koji se ne može objasniti stanjem pluća. Poremećaj se sastoji od niza neravnomernih disajnih pokreta čije graf-ičko registrovanje pokazuje talasast uspon i pad, a zatim period zaustavljanja disanja (apneja), od petnaest sekundi ili duži. Posle apneje u toku koje pacijent postaje cijanotičan, s mogućim konvulzivnim fenomenima, javljaju se najpre jedva primetni i retki disajni pokreti, zatim se brzina i dubina disanja postepeno povećavaju, te disanje postaje čujno i sve napornije dok ne dođe do prave dispneje tj. otežanog disanja. Pošto dosegnu maksimum, brzina i dubina disanja potupno opadaju i ponovo nastaje period apnee. Periodičnost ovih promena je manjeviše pravilna. Ovaj tip aritmičkog disanja može da se ispolji u manje razvijenim oblicima u kojima najkarakterističniji elemenat predstavlja period apneje (zaustavljanja disanja). Kod odojčadi ovaj oblik disanja predstavlja fiziološku pojavu. U nizu patoloških stanja Čejn-Stoksovo disanje ukazuje na poremećaj funkcije centra za disanje smeš-tenog u produženoj moždini. Uvek je prognostički nepovoljan znak i njegovi uzroci mogu biti sledeći: poremećaj moždanog krvotoka usled arteroskleroze, praćen komom ili bez nje, trovanja (među kojima je naj-češća uremija), insuficijencija krvotoka usled oboljenja srca, anoksija (nedostatak kiseonika u tkivima), pojedine zarazne bo-lesti.