CITOTOKSIČNI LEKOVI (engl. cytotoxic drugs), lekovi koji oštećuju ili ubijaju ćelije, a koriste se za hemioterapiju malignih bolesti. Klasifikuju se u nekoliko grupa: alkilirajući agensi – busulfan, ciklofosfamid, hlorambucil, melfalan i dr.; citotoksički antibiotici – aklarubicin, bleomicin, doksorubicin, epirubicin, idarubicin, mitomicin C i dr.; antimetaboliti – azatioprin, merkaptopurin, tioguanin, citarabin, gemcitabin, fluorouracil, metotreksat i dr.; vinka alkaloidi – vinblastin i vinkristin; hormoni i hormonski antagonisti – aminoglutetimid, medroksiprogesteron, tamoksifen, flutamid, nilutamid, buserelin, goserelin i dr.; i ostali – etopozid, tenipozid, cisplatin, karboplatin, dakarbazin, prokarbazin, interferoni i dr. Broj cito-toksič-kih lekova je u naglom porastu. Upotreba pojedinih lekova opisana je kod svakog posebno. Toksičnost je znatna i raznovrsna jer oštećuju i zdrave ćelije, naročito one koje se brzo množe. Neželjena dejstva mogu da ugro-ze život: mijelotoksičnost, hepatotoksičnost, neurotoksičnost i dr., ili da znatno smanje kvalitet života: povraćanje, bolovi, sklonost infekcijama, sterilitet, opadanje kose i dr. Zbog supresije imuniteta mogu da se razviju sekundarni karcinomi. Rezistencija na citotoksičke lekove je moguća, po istom principu kao na antibiotike.