UTICAJ RASPRAVE
Postoje neki dokazi da česte rasprave u porodici utiču na decu tokom njihovog celog života. Neka istraživanja koja su se fokusirala na porodice u kojima su rasprave česte, bilo da se odvijaju između roditelja ili roditelja i dece pokazala su da npr. petnaestogodišnjaci koji su rasli u takvom okruženju pokazuju smanjene funkcionalne sposobnosti u svojim tridesetim godinama u odnosu na njihove vršnjake koji nisu živeli u takvom okruženju. Istraživanja su takođe pokazala da deca izložena porodičnim svađama i raspravama imaju do tri puta više verovatnoće da budu nezaposleni, da pate od depresija ili da konzumiraju alkohol ili čak narkotike do doba od 30 godina. Postoje neki pokazatelji da deca iz takve porodice imaju teškoće u ličnim odnosima, ali u manjoj meri.
Roditelji bi trebalo da izbegavaju stil modernog vaspitanja dece koji može da vodi ka kreiranju okruženja u kom deca imaju pravo da se suprotstave roditeljima pri svakoj njihovoj odluci. Ali, koliko roditelja su u stanju da daju detetu uputstva koju će ono bez pogovora poslušno slediti? Verovatno, tek nekoliko. Roditeljima je postala navika da sve objašnjavaju deci, a deci je postala navika da pitaju “zašto?” – i dobiju odgovor. ***Tako se to radi: Neki primeri pozitivnog roditeljstva
KAKO DA PORODICA DOBRO FUNKCIONIŠE?
Kako bi porodica dobro funkcionisala, mora postojati jasno definisan vođa (ili vođe) a ostali članovi porodice moraju biti voljni da poštuju odluke vođe. Ne sme biti konstantne rasprave o svakodnevnim obavezama: vremenu za kupanje, domaćem, igranju igrica, gledanju TV-a, telefoniranju, dolasku prijatelja, odlasku u krevet, odlasku kod prijatelja…lista bi mogla da bude beskrajna.
Dok god su roditelji dosledni, pravedni i dok imaju “vođstvo”, deca će rado prihvatati njihove odluke. Porodica u kojoj ne postoji “vođa” mogla bi da postane haotična.
Očekivati od dece da poštuju roditeljski autoritet ne znači biti strog roditelj koji detetu ne dozvoljava da izrazi svoje želji i potrebe. To znači odrastati u okruženju u kojem su porodični odnosi mirni i topli i koji omogućavaju detetu da raste zadovoljno svojim okruženjem. ***Priznajte sebi: Kojoj roditeljskoj vrsti pripadate?
STRATEGIJE ZA RODITELJE
Roditelji bi sami sa sobom i sa svojom decom trebalo da razjasne o čemu je potrebno raspraviti a o čemu ne. Porodični sastanak jednom nedeljno bi bio dobar trenutak da se raspravi sve ono o čemu treba prodiskutovati. U drugim svakodnevnim situacijama, rasprave ne bi trebalo da bude.
Kako je normalno da deca ponekad negativno reaguju na ovu metodu, odgovor na njihovo “zašto” trebalo bi da bude neki jednostavan kućni zadatak.
Pored toga, roditelji takođe moraju ponekad da obuzdaju i svoj temperament. Ne radi se samo o tome da to pokazuje preteranu strogoću, već je preterana strogost roditelja i znak da gube kontrolu nad situacijom. Cilj je da deca prepoznaju roditelje kao “vođe” porodice. Roditelji koji lako “planu” trebalo bi da nauče da ostanu smireni, bez obzira na uzroke koji su provocirali reakciju. Svaki put kada roditelj “izgubi živce” daje detetu poruku da ne kontroliše situaciju i ostavlja prostor za raspravu, piše Roditeljstvo. ***Kako postići da vas dete čuje i sluša
Razgovarati sa decom i učiti ih o životu i svetu otvara različite divne mogućnosti povezivanja i radosti. Ali takvi trenuci nisu vreme za donošenje odluka ili davanje zadataka ili instrukcija.
Izvor: S media, foto: Gulliver/Thinkstock