DEOKSIRIBONUKLEINSKA KISELINA, DNK (engl. deoxyribonucleic acid, DNA), molekul koji je nosilac genetskih informacija u svim organizmima, izuzev relativno malog broja virusa u kojima ovu funkciju ima ribo-nukleinska kiselina. Informacije koje su zapisane u DNK određuju strukturu, fiziologiju i biohemiju živih ćelija. Ovo je polimer čija je primarna struktura linearna sekvenca nukleotida spojenih kovalentnim vezama. Ova sekvenca određuje primarnu strukturu svih RNK molekula (sekvenca nukleotida) i peptida (aminokiselinska sekvenca) koji se sintetišu u ćelijama, kao i enzima koji kontrolišu biohemijske procese posredstvom kojih nastaju svi drugi ćelijski konstituenti. Izgrađen je od četiri osnovne monomerne jedinice – nukleotida. Mononukleotid se sastoji od tri komponente od kojih su dve iste kod svih – šećer deoksiriboza i fosfatni ostatak koji nastaje iz fosforne kiseline. Razlikuju se po trećoj komponenti, azotnoj bazi koja može biti purinska, adenin (A) i guanin (G) i pirimidinska, citozin (C) i timin (T). Specifični deo DNK su azotne baze. Iako ima samo četiri tipa deoksiribonukleotida, teorijske varijacije njihovog redosleda u lancu DNK su skoro beskonačne. Nukleotidi se spajaju fosfodiestarskim vezama u duge, polinukleotidne lance koji formiraju molekul DNK u vidu dvostrukog heliksa. DNK se sastoji od dva polinukleotidna lanca koji se međusobno uvijaju u vidu spirale povezani vodoničnim vezama. Za adenin se dvojnim vodoničnim vezama komplementar-no uvek vezuje timin (A-T), a citozin se vezuje trostrukim vodo-ničnim vezama sa guaninom (C-G). Molekul DNK sadrži genetičku informaciju za sintezu proteina