DEZINFEKCIONO SREDSTVO (engl. disinfecting remedy), sredstvo koje se primenjuje u cilju sprovođenja antisepse i koje uništava klice u spoljnoj sredini, na površini tela ili u njegovim telesnim šupljinama. Time se sma-njuje mogućnost nastanka infekcije. Ova sredstva deluju uglavnom hemijski, tako što stvaraju nepovoljne uslove za život i razmno-žavanje klica. Istovremeno, ova sredstva svojim hemijskim dejstvom oštećuju u manjoj ili većoj meri i organizam, pa se ne mogu koristiti u neograničenoj količini i koncentraciji. Dezinfekciona sredstva se dele na nekoliko grupa: a. sredstva sa osmotskim dejstvom (destilovana voda, 60-96% alkohol, benzin); b. sredstva koja otpuštaju kiseonik (vo-donik peroksidhidrogen, natrijum-superoksid, natrijum-perborat); c. sredstva koja otpuštaju hlor (rastvor hlora, natrijum-hipohlorit, hloramin, hlorni kreč); d. sredstva koja otpuštaju jod (jodna tinktura, Lugolov rastvor, jodoform, jodni preparati vezani za deterdžente npr. povidon-jodid); e. preparati borne kiseline (borna kiselina, boraks i natrijum-perborat); f. razblaženi rastvori teških metala i korozivnih sredstava (arsenik, arsen-jodid, živin sublimat, srebro-nitrat, olovni acetat, aluminijum-hlorid); g. deterdžentski rastvori i sapuni (kalijumov sapun, cetavlon, zefirol, benzalkonijum hlorid, tergicid); h. formaldehid (formalinske pare i rastvor); i. akridinske boje (rivanol, akri i tripaflavin); j. fenolni preparati (karbolna kiselina, lizol, krezol); k. biljni antiseptici (karanfilić, kamilica, neven, kantarion). Svaki dezinficijens se odlikuje svojim germicidnim svojstvom (brzinom i jačinom delovanja) i specifičnošću dejstva (vrste bakterija na koje pretežno deluje). Idealan antiseptik bi trebalo da uništava sve vrste bakterija, brzo i pouzdano, a da pri tom ne oštećuje organizam. Ovakvo svojstvo je nemoguće postići, a idealnom dezinficijensu najbliži su antibiotici.