DOPPLER TEHNIKA (engl. Doppler techique), dijagnostička tehnika koja koristi Doplerov efekt, koji se manifestuje kao promena frekvencije odbijenih ultrazvučnih talasa od tkiva raličite gustine, u odnosu na incijalni talas, pri relativnom pomeranju izvora i reflektora, da bi prikazala njihovu konzistenciju i strukturu. Promena frekvencije je srazmerna relativnoj brzini. Postoji nekoliko vrsta dopler tehnika, zavisno od vrste emitovanih talasa, koji mogu biti kontinualni, impulsni i kombinovani. Intenzivno se koristi u dijagnostici tumora i drugih lezija mekih tkiva, a takođe za ispitivanje kardio funkcija (ehokardiografija), protoka krvi perifernih arterija, pošto relativna brzina protoka krvi menja frekvenciju zvučnog talasa. Poslednja osobina se koristi i za ispitivanje cirkulacije materice i placente za vreme trudnoće, i omogućava da se pre rođenja predvide i dijagnostikuju napredak ploda i njegove anomalije. Rezultati mogu ukazati na potrebne dodatne (invazivne) dijagnostičke procedure, kao što je kordocenteza.