DUKTUS (engl. duct, conduct, lat. ductus), kanal ili vod. Cevasto oblikovan kanal mekotkivnih zidova kroz koji protiče sekret, ekskret ili određena tečnost. D. arteriosus (lat. d. arteriosus), arterijski kanal, prolazni i nestalni arterijski krvni sud, karakterističan za fetalni krvotok. Arterijski kanal je krvni sud dug oko 15 mm koji najčešće povezuje početni deo leve plućne arterije i luk aorte.
Ovaj krvni sud polazi sa gornje površine leve plućne arterije, a završava se duž donje površine luka aorte, u nivou odvajanja leve potključne arterije. Kod ploda krv zaobilazi pluća koja ne učestvuju u disanju do samog rođenja. To se dešava delimično zahvaljujući arterijskom kanalu, pri čemu krv iz desne komore fetalnog srca odlazi kroz arterijski kanal u luk aorte.
Neposredno po rođenju i uspostavljanju funkcije disanja, dolazi do zatvaranja i obliterisanja ovog krvnog suda koji kod odraslih osoba zaostaje kao arterijska veza (v. ligamentum arteriozum). Ponekad ovaj kanal može ostati prolazan i posle rođenja, pri čemu dolazi do mešanja arterijske i venske krvi i posledičnih tegoba koje prate ovo stanje. Zaostatak arterijskog kanala naziva se perzistirajući arterijski kanal; d. cistikus (engl. cystic d., lat. d. cysticus), kanal žučne kesice. Žučni kanal se pruža od vrata žučne kesice do ušća u zajednički jetreni žučni kanal; d. endolimfatikus (engl. endolymphatic d., lat. d. endolymphaticus), endolimfatični kanal, deo opnastog labirinta unutrašnjeg uva. Kanal povezuje posredno kesicu i mešinicu opnastog labirinta sa endolimfatičnom kesicom; d. hepatikus komunis (engl. common hepatic d., lat. d. hepaticus communis), zajednički jetreni kanal. Žučni put dug 3 – 4 cm, nastaje spajanjem desnog i levog jetrenog žučnog kanala.
Zajednički jetreni kanal se pruža kroz hepatoduodenalnu vezu (v. ligamentum hepatoduodenale), unutar koje se nalazi ispred portne vene i neposredno udesno od posebne jetrene arterije. Spajanjem zajedničkog jetrenog kanala i kanala žučne kesice nastaje žučovod; d. holedokus (engl. choledochous d., bile d., lat. d. choledochus), žučo-vod. Glavni žučni put, dug oko 5 cm sa pro-merom od oko 5 mm, kojim žuč dospeva u početni deo tankog creva. Žučovod nastaje spajanjem zajedničkog jetrenog kanala i kanala žučne kesice, a završava se ulivajući se u nishodni deo dvanaestopalačnog creva.
Završni deo žučovoda se naglo sužava do promera od 2 do 3 mm i najčešće spaja sa kanalom gušterače (v. duktus pankreatikus), gradeći hepatopankreatičnu ampulu (v. ampula hepatopankreatika); d. nazolakrimalis (engl. nasolacrimal duct, lat. d. nasolacri-malis), nosno-suzni kanal. Opnasti kanal tan-kih zidova kojim suze delimično otiču iz suzne kesice u donji nosni hodnik. Ovaj opnasti kanal se probija kroz istoimeni koštani kanal smešten između suzne kosti, tela donje vilice i donje nosne školjke; d. pankreatikus (engl. pancreatis duct, canal of Wirsung, lat. d. pancreaticus), glavni izvodni kanal gušterače koji nastaje u predelu repa guš-terače odakle se pruža kroz telo i glavu gušte-rače.
Tokom svog puta u ovaj kanal se ulivaju brojni kanalići režnjića gušterače. Završni deo kanala se najčešće spaja sa završnim delom žučovoda (v. duktus holedokus), gradeći hepato-pankreatičnu ampulu (v. ampula hepatopankreatika), preko koje pankreasni sok dospeva u dvanaestopalačno crevo; d. thoracicus (engl. thoracic duct, lat. d. thoracicus), grudni limfni kanal. Najveći sabirni limfni kanal ljudskog tela koji drenira limfu iz čitavog potprečažnog dela tela, leve polovine grudnog koša, levog gornjeg ekstremiteta i leve polovine glave i vrata.
Grudni limfni kanal nastaje u trbušnoj duplji, u visini tela prvog slabinskog pršljena spajanjem sabirnih crevnih i slabinskih limfnih kanala. Početni deo grudnog limfnog kanala je najčešće lako proširen i gradi početno proširenje – cisternu hili. Od mesta nastanka ovaj kanal se pruža naviše, prolazi kroz aortni otvor na dijafragmi, ulazi u grudnu duplju kroz koju prolazi zadnjim delom donjeg sredogruđa. Završni deo grudnog limfnog kanala prolazi kroz gornji otvor grudne duplje i uliva se u levi venski ugao.