ELEKTROTERAPIJA (engl. electrotherapy), 1. deo fizikalne terapije koji izučava biološko dejstvo elektriciteta i mogućnosti njene primene u lečenju povređenih i obolelih. Električna energija ispoljava termički, hemijski i elektromagnetni efekt na tkiva. Prime-njuju se jednosmerna struja, koja može biti konstantnog (galvanska struja), impulsnog ili isprekidanog toka (neofaradska struja, diadinamične struje i eksponencijalne struje), i naizmenična struja, koja može biti nisko-frekventna (do 200 Hz faradska struja), srednje frekventna (do 10.000 Hz interferentne struje), visoko frekventna struja (preko 10.000 Hz D’Arsonvalove struje, dugi talasi, kratki talasi, mikrotalasi). 2. terapijska upotreba elektriciteta s izuzetkom radioterapije (rendgenterapije) i lečenja neutronima i elektronima (iako je u pitanju zračenje, aktinoterapija i fototerapija su ovde uključene). Elektroterapija ima: ekscitomotorna, destruktivna, sedativna i toplotna dejstva.