FILARIJAZA (engl. filariasis), obuhvata grupu oboljenja izazvanih nematodama iz familje Filaroide, koje napadaju limfatični sistem, površna i duboka vezivna tkiva, oči i ređe druge organske sisteme (pluća, nervi sistem). Bolest prenose, zavisno od vrste, različiti insekti, koji su istovremeno prelazni domaćini, sa izuzetkom Dracunculus mediensisa, koji prenosi zaraženi vodeni račić. Larve parazita (mikrofilarije), koje produkuje ženka, mikrofilarije, cirkulišu periodično (Wuchereria bancrofti, Brugia malay, Loa loa), sa ili bez posebnih pravilnosti kroz krv, migriraju zavisno od vrste i kroz druga tkiva (kožu) što se koristi u dijagnostici. Među najvažnije vrste spadaju: Wuchereria bancrofti, čiji odrastao parazit živi u limfnom tkivu. Mikrofilarije cirkulišu noću, a prenosioci su insekti rodova Culex, Aedes i Anopheles. Najčešće manifestacije bolesti su upala limfnih čvorova i sudova, limfangitis i limfadenitis, što za posledicu može imati nastanak velikih otoka ekstremiteta (elefantijaza), odnosno različitih delova genitalnog sistema, semene vrpce i semenika (funikulitis, orchitis) sa stvaranjem velikog otoka mošnica (hidrocela). Brugia malayi i timori, koje su rasprostranjene u Indoneziji i azijskim zemljama, žive takođe u limfnom tkivu. Mikrofilarije migriraju noću, prenose ih Anopheles i različite vrste Mansonia. Pored opisanih promena na limf-nom tkivu, javlja se i oštećenje limfnih sudova bubrega i izlivi limfe u drugim organima. Onchocerca volvulus prenosi crna muva (Simulium damnosum complex), koja živi u blizini reka. Odrastao parazit živi u potkožnom tkivu, dok mikrofilarije imaju poseban afinitet za oči, izazivajući teška oštećenja ronjaže koja dovode do slepila („rečno slepilo“). Filarija Loa loa (prenosilac Chrysops) živi u potkožnom vezivnom tkivu, dok se mikrofilarije sreću u vežnjači i koži, gde njihova migracija pored reumatskih smetnji izaziva karakteristične otoke („Kalabarski otoci“). Drakontijazu izaziva Dracunculus medinensis, koji živi u potkož-nom tkivu čoveka. Infekcija nastaje unošenjem „račića“, putem vode, (Cyclops sp.) koji je inficiran larvom parazita. Larva migrira kroz zid creva do potkožnog tkiva, najčešće pazušne i preponske regije, gde se razvija odrastao para-zit. Dijagnoza filarijaza postavlja se nalazom mikrofilarija u krvi, otkrivanjem eozinofilije, koja prati najveći broj infekcija i nalazom antitela u serumu (IHA, ELIZA, IIFT). Terapija zavisi od vrste parazita. Najčešće se primenjuje dietilkarbamazin koji deluje na mikrofilarije. Ivermectin se pokazao kao posebno efikasan u terapiji onhocekoze.