Svež urin je normalno bistar. Mutan izgled se javlja kod pri-sutnih uobličenih elemenata, bakterija i kristala.
Boja urina je normalno svetložuta zbog prisutnosti pigmenta urohroma.
Miris mokraće Mokraća ima karakterističan miris. Stajanjem poprima amo-nijakalni miris zbog razaranja ureje. Kod bakterijskih infekcija može imati fetid-ni miris. Miris voća karakterističan je za acetonuriju (dijabetes melitus). Svaki neuobičajeni miris budu sumnju na metaboličke poremećaje (npr. miris plesni kod fenilketonure).
Reakcija mokraće (pH) Normalan pH urina varira od 4,5 do 8,5, obično je oko 6,0. Kiseo urin vidi se u acidozi, povišenoj temperaturi, gladovanju, prolevu, dok će se alkalan urin naći pri uroinfekcijama bakterijama koje razlažu ureju u amonijak.
Specifičnom težinom ili osmolalnošću se ugrubo procjenjuje sposobnost bubrega da koncentriraju i diluiraju urin. Specifična težina predstavlja relativni omer otoplenih čestica u određenom volumenu urina. Normalno se kreće od 1,- 003 do 1,030. Osmolalnošću se izražava broj osmotski aktivnih otoplenih čestica u otopini. Normalan raspon je od 50 do 1200 mOsm/kg.