Kada je reč o težini, nova istraživanja pokazuju da Vaši geni ne određuju Vašu sudbinu, njihov efekat se može prevazići. Prema novom istraživanju, genetske predispozicije za gojaznost, izazvane aktivacijom gena nazvanog FTO, mogu se značajno smanjiti ukoliko ste fizički aktivni.
Kada je reč o težini, nova istraživanja pokazuju da Vaši geni ne određuju Vašu sudbinu, njihov efekat se može prevazići. Prema novom istraživanju, genetske predispozicije za gojaznost, izazvane aktivacijom gena nazvanog FTO, mogu se značajno smanjiti ukoliko ste fizički aktivni.
Istraživanje, objavljeno u ovonedeljnom magazinu “PLoS Medicine”, otkriva da generalno osobe koje u sebi nose kopiju FTO gena imaju povećani rizik da postanu gojazne. Međutim, efekat gena na gojaznost je 27 odsto manje izražen kod osoba koje su bile fizički aktivne u poređenju sa onima koji su bili neaktivni.
„Naši nalazi su veoma relevantni za javno zdravlje. Oni naglašavaju da je fizička aktivnost efikasan način kontrole telesne težine, a posebno kod osoba sa genetskom predispozicijom ka gojaznosti.“ Ističu autori istraživanja.
Ruth Loos iz Medicinskog istraživačkog saveta u Kembridžu, Velika Britanija je vodio ovu međunarodnu saradnju, pozivajući sve istraživače koji su prijavili osobe sa FTO genom u prošlosti da učestvuju.
Među stanovništvom je rasprostranjeno gledište da je gojaznost zapisana u genima, a ne da se na gojaznost može uticati promenom načina života. Studija pokazuje da čak i oni koji imaju genetsku predispoziciju mogu smanjiti rizik da postanu gojazni tako što će se baviti nekim vidom fizičke aktivnosti.
Dr J. Leenert Veerman sa Univerziteta u Kvinslendu u Australiji je rekao „, testiranje pojedinca na genetske predispozicije koje su povezane sa gojaznošću, ne treba da utiče na savet gojaznim osobama: povećana fizička aktivnost i zdrav način ishrane su najbitniji bez obzira na gene. „
Istraživači veruju da će ih rezultati približiti razvoju personalizovanog zdravstvenog sistema koji će indetifikovati ljude koji će imati najveću korist od ciljanih tretmana.
Izvor: PLoS Medicine