FONOKARDIOGRAFIJA (engl. phonocardiography), upisivanje srčanih talasa (šumova i tonova), metoda koja, pomoću naslanjanja nastavka aparata na pojedina mesta grudnog koša, daje grafički prikaz akustičkih fenomena odnosno srčanih tonova i šumova, njihovim registrovanjem sinhrono sa elektrokardiogramom. Ovom metodom se vrši zapis sr-čanih zvukova (engl. phonocardiogram) kako normalnih tako i patoloških i analizira njihovo trajanje (deo sistole, dijastole ili čitav njihov interval), njihov karakter. Tako, ako se jedan šum javi u početku sistole srca, naziva se protosistolni, u sredini sistole mezosistolni, na kraju sistole – telesistolni, ili tokom čitave sistole – holosistolni šum. Analogni su nazivi i za trajanje šuma u toku dijastole, pa ono može biti: proto-, mezo-, tele- ili holodijastolni šum. Verifikovanje šumova i tonova pomoću zapisa fonokardiograma, pomaže u dijagnozi stečenih i/ili urođenih srčanih mana i objektiviziranju (grafičkom potvrdom) onoga što se utvrdi auskultacijom bolesnika. Takođe, fono-kardiografija omogućuje i uvid u trajanje pojedinih delova srčanog ciklusa, kao i njihovo merenje (npr. elektromehanička sistola traje od Q-zupca do drugog aortnog tona, a mehanička sistola srca od prvog do drugog tona srca).