Identifikacija prekomjerne težine u dečijoj dobi te njen tretman su važni aspekti preventivne pedijatres ciljem postizanja fizičkog, socijalnog i emocionalnog zdravlja dece i odraslih. Čak trećina gojaznih osoba u odrasloj dobi imala je prekomjernu težinu u djetinjstvu. Gojaznost u dečijoj dobi nebolest, već kompleks simptoma povezanih s gojaznošću odrasle dobi sa svim propratnim komplikacijama (kardeovaskularne bolesti, hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes tip 2 i dr.).
Epidemiološke studepokazuju da je prekomjerna težina u dečijoj dobi rastući problem u industrijskim zemljama, s prevalencijom 7-43%. Povezana je s promjenom načina života (koncentrirana hrana, smanjena fizička aktivnost – TV, „surfanje“ na Internetu i sl.).
Gojaznost u dečijoj dobi karakterizira pojava prekomjernog nagomilavanja masti u organizmu.
Dijagnozu neuvek lako postaviti te se dijagnoza češće bazira na izgledu deteta nego na egzaktnim merenjima.
Za postavljanje dijagnoze koriste se merenje telesne težine (postoji ovisnost o visini, dobi, spolu i tjelesnoj građi), te procjena stepena gojaznosti, na osnovu: 1) kliničke procjene debljine masnog tkiva, 2) merenjem debljine PMT kaliperom, 3) merenjem telesne težine u odnosu na visinu.
BMI (kg/m2) je indeks koji se najčešće koristi kao skrining na gojaznost među adolescentima i on signifikantno korelira s ukupnom količinom masnog tkiva u organizmu. Djecu čiji je BMI iznad 95. percentile u odnosu na dob i spol ili BMI = 30 i više posmatramo kao gojaznu i ona zahtevaju medicinsku evaluaciju.
Gojaznost može biti primarna (konstitucionalna) i sekundarna (simptomatska).
U etiologiji primarne gojaznosti učestvuju različiti faktori: genetska predispozicija, društveni status porodice, kulturološki stav, smanjena telesna aktivnost i dr.
U patogenezi gojaznosti značajan je povećan unos energe, ali i smanjeno trošenje ili bolje iskorištavanje energe. Gojaznost može nastati zbog uvećanja broja adipocita kod povećanog kalorijskog unosa (hiperplazija). Ovo se događa intrauterino, u prvoj godini života, a potom i u adolescenciji. U ostalim periodima povećava se samo njihova veličina (hipertrofija). Kod redukcetežine smanjuje se samo volumen adipocita, dok njihov broj ostaje isti.
Medicinsko značenje pretilosti: deca s prekomjernom težinom imaju značajne psihološke i socijalne teškoće, naročito u školskoj dobi. Neka od njih mogu imati apneju kod spavanja, što zahteva agresivan način terape. Kod gojazne dece i adolescenata javlja se intolerancija glukoze i pojava DM tip 2. Ova deca imaju povišen nivo lipoproteina holesterola niske gustoće, te ubrzano koštano sazrevanje.