HIBRIDIZACIJA (engl. hybridization), dijagnostička metoda za dokazivanje virusnog genoma u ispitivanom materijalu. U genetici somatskih ćelija: proces formiranja hibrida. U molekularnoj biologiji: proces povezivanja dva lanca nukleinskih kiselina (DNK ili RNK) na osnovu komplementarnog spariva-nja baza, pri čemu se formira hibridni dvo-lančani molekul. Na tom principu se zasniva test hibridizacije, jedan od osnovnih postupaka u savremenoj molekularnoj biologiji: na specijalno pripremljenim membranama obe-ležena genska proba (DNK) meša se sa ispitivanim uzorkom DNK (ili RNK) i pod određe-nim uslovima (temperatura, pH) dolazi do sparivanja komplementarnih lanaca i stvaranja hibrida koji se može detektovati zahvaljujući obeleživaču. Posebna tehnika je hibridi-zacija in situ, u kojoj se test hibridizacije vrši na hromozomskim preparatima ili tankim isečcima tkiva. Test hibridizacije primenjuje se u detekciji genskih mutacija, identifikaciji različitih vrsta RNK, mapiranju gena, ispitivanju homologije naslednog materijala kod različitih vrsta itd.