HIDROPERIKARDIJUM (engl. hydropericardium), izliv u srčanoj kesi, prisustvo (go-milanje) tečnog sadržaja (transudata ili eksudata) u perikardnoj kesi, koji može biti se-rozan, sero-fibrinozan, fibrinozan, purulentan (prisustvo hemoragičnog sadržaja, v. hemoperikardijum). Patološko-fiziološki poreme-ćaji i njihovi klinički izrazi usled hidro-perikardijuma nastaju u zavisnosti od količine nakupljenog tečnog sadržaja, brzine nakup-ljanja i sa njima vezanog porasta intraperi-kardijalnog pritiska, koji u slučaju razvoja tamponade srca vitalno ugrožavaju bolesnika, ograničavanjem dijastolnog punjenja srca, redukcijom udarnog i minutnog volumena srca (v. tamponada srca, v. hemoperikardijum). U dijagnozi hemoperikardijuma, naročito ako se brzo razvija, ako ima akutan tok, verifikaciju autentičnosti nalaza pomažu nagomilavanje tečnog sadržaja u perikardnoj kesi, bol u grudima, dispnea, perikardno trenje, EKG nalaz i paradoksni puls. Mali izlivi ne daju značajne simptome, dok veliki izlivi daju simptome mehaničke kompresije: jaku dispneu, kašalj, a ponekad nauzeju i štucanje, povišenu temperaturu. Dijagnoza se postavlja pomoću EKG nalaza (pozitivan je u oko 80 – 90% slučajeva). RTG nalaz daje izgled „boce’’ kod velikih izliva. EHO srca najbolje pomaže određivanju prisustva i stepena izliva, u čemu je od najvećeg značaja dvodimenzionalna ehokardiografija, kojom se pored lokalizacije može i kvantifikovati perikardni izliv. Perkutana perikardiocenteza, evakuacija tečnog sadržaja u hidroperikardijumu naraslom do stepena tamponade srca, vrši se kao vitalna indikacija na način i uz hemodinamsku potporu. V. hemoperikardijum, v. tamponada srca.