HIGIJENA (engl. hygiene), jedna od najstarijih preventivnih medicinskih nauka. Prošla je u razvoju dug istorijski put. U starom Vavi-lonu veštinom lečenja su se bavili sveštenici. Egipatska medicina kroz šest papirusa daje i higijenske mere: sanacija smeća, kontrola vode za piće, sanacija močvara,
obrada mesa. Jevrejska medicina u Talmudu i Trećoj Mojsijevoj knjizi daje značaj higijenskoprofilaktičkim merama. Stari zavet daje propise o čuvanju namirnica, o danima odmora, o čis-toći žena posle porođaja, o izolaciji bolesnika. Vakcinacija i zaštita od velikih boginja u Kini primenjivane su još u XI veku. Grčka medicina je u VI veku pre nove ere bila u „nadležnosti sveštenika“, propagirala je kupanje u toplim izvorima, šetnje, sunčanje. Hippocrates, otac medicine, pokušava da oslobodi medicinu od religije i magije i ute-meljuje prevenciju za vazduh, vodu i zemlju. Claudius Galen (130 – 201), poznati lekar, napisao je 20 dela o prevenciji oboljenja i lečenju. Avicena (980 – 1037) pisao je o pre-nosu oboljenja vodom za piće. Bernardo Ramazzini razvija preventivnu medicinu u Italiji. Kod nas Stevan Milosavljević (1827 – – 1879) pomaže da se u Srbiji donesu zakoni o apotekama, pravila za kalemljenje boginja, da se siromašnima plaća lečenje, da se osnuje Dom za „s’uma sišavše“. Dr Milan Jovanović – Batut (1847 – 1940), prvi dekan Medicinskog fakulteta u Beogradu i prvi profesor higijene, postavio je temelje preventivnoj medicini u našoj zemlji. Higijena se danas bavi proučavanjem i unapređenjem činilaca radne i životne sredine koji utiču na zdravlje ljudi (primarna prevencija), ranom dijagnozom, brzim lečenjem i određivanjem invalidnosti (sekundarna prevencija) i rehabilitacijom i resocijalizacijom bolesnih (tercijarna prevencija). Naučne discipline u okviru predmeta higijena su: komunalna higijena, higijena rada, higijena ishrane, školska higijena i psihofiziologija rasta i razvoja, mentalna higijena, higijena fizičke kulture i vojna higijena (higijena vanrednih stanja).