HIPERLIPOPROTEINEMIJA (engl. hyperlipoproteinaemia), povećana koncentracija lipoproteina u krvi zbog postojanja bolesti metabolizma lipoproteina. Može se javiti kao stečena, nasledna ili kombinovana. Bolest se klasifikuje po određivanju fenotipa, a svaki tip pokazuje neke varijacije u različitim koncentracijama pojedinih lipoproteinskih frakcija. Stečene h . nastaju sekundarno kao posledica neke druge primarne bolesti, kao što su hipotiroidizam, nefrotski sindrom, hipoadrenokorticizam, faktori spoljašnje sredine i način ishrane. Postoji pet fenotipova nasledne (familijarne) h. : tip 1 – egzogena hiperhilomikronemija (karakteriše je nenormalno povećanje koncentracije hilomikrona i do 12 sati nakon obroka koja nastaje zbog poremećaja u razgradnji hilomikrona gde se uz povećanu koncentraciju hilomikrona nalazi i izrazito povećanje koncentracije triglicerida); tip 2a – endogena hiperholesterolemija ili hiperbetalipoproteinemija (karakteriše je izrazito povećanje koncentracije lipoproteina male gustine (LDL), odnosno holesterola); tip 2b – hiperbeta i hiperprebeta ili lipoproteinemija (karakteriše je povećana koncentracija LDL i VLDL, lipoproteina vrlo male gustine, odnosno izra-zit porast koncentracije holesterola i umeren porast triglicerida); tip 3 – disbeta lipoproteinemija ili „broad beta“ lipoproteinemija (karakteriše je povećana koncentracija LDL, odnosno triglicerida i holesterola); tip 4 – endogena hipertrigliceridemija (karakteriše je povećana koncentracija VLDL, odnosno triglicerida sa obično normalnim nivoom holesterola; ako je koncentracija triglicerida izrazito visoka može doći do porasta koncentracije holesterola, ali je on uvek manji od porasta koncentracije triglicerida); tip 5 – egzogena hiperhilomikronemija ili endogena hiperprebetalipoproteinemija (karakteriše je povećana koncentracija VLDL i hilomikrona odnosno visoka koncentracija triglicerida i umeren porast koncentracije holesterola).