HIPERTENZIJA (engl. hypertension), povi-šen pritisak krvi; oboljenje koje zbog meha-ničkog delovanja povišenog dijastolnog i/ili sistolnog krvnog pritiska na unutrašnju povr-šinu zida arterijskog krvnog suda, dovodi do naprezanja zida leve komore srca i oštećenja endotela arterija i arteriola. To se dalje izražava progresivnim promenama na odgovarajućem sistemu i u nizu organa (pretežno srca, mozga, bubrega) dovodeći do poveća-nog rizika smrtnosti. Krvni pritisak se izra-žava u milimetrima živinog stuba (mmHg) ili kilopaskalima (kPa) po novom međunarodnom sistemu mernih jedinica (SI). Sistolni krvni pritisak nastaje u arterijama u trenutku sistole, tj. pritisak istiskivanja (izbacivanja) udarnim volumenom, kontrakcijom leve komore u cirkulaciju (odgovara broju mmHg pri kome se pojavljuje prvi ton nad arterijom brachialis prilikom merenja krvnog pritiska). Dijastolni krvni pritisak odražava krvni pritisak u arterijama u trenutku dijastole srca (prilikom merenja krvnog pritiska odgovara nivou krvnog pritiska izraženom u mmHg, pri kome u toku auskultacije iščezavaju tonovi nad arterijom brahialis). Bliže o tehnici i aparatima za merenje krvnog pritiska videti u odrednici “krvni pritisak’’. Normativi krvnog pritiska odraslih su: normalan krvni pritisak je sistolni ≪130 mmHg, a dijastolni ≪85 mmHg; visok normalan sistolni krvni pritisak je između 130 i 139 mmHg, a visok normalan dijastolni krvni pritisak između 85 i 89 mmHg. Kada se kod osobe nađu sistolni i dijastolni krvni pritisak u različitim kategorijama, bolesnik se klasifikuje prema većim vrednostima pritiska. Prema opšteprihvaćenim kriterijumima, smatra se da arterijska hi-pertenzija postoji (sistematizovana po stadijumima ili stepenima) kada je izražena u mmHg:Uobičajen način merenja (živin tenziometar, manometar, elektronski i dr.), iako najčešći i najdostupniji, ima puno ograničenja. Regi-struje se samo u određenom trenutku tokom 24 sata, pa se danas prednost daje registrovanju krvnog pritiska tokom 24 sata. Tako se sagledava kretanje krvnog pritiska tokom noćnodnevne aktivnosti i poredi se sa subjektivnim tegobama i odgovorom na lekove. Isključuje se tzv. „hipertenzija belih mantila’’, što danas omogućuje holter monitoring krvnog pritiska (v. holter monitoring). Hipertenzivne krize su iznenadni skokovi krvnog pritiska, koji dostiže visoke nivoe (preko 220/120 mmHg). Mogu da izazovu brojne i teške komplikacije na srcu (srčana insuficijencija, akutni infarkt miokarda), na CNS-u (cerebrovaskularna insuficijencija, moždani insult), rupturu aneurizme aorte, na bubrezima (akutna i hronična bubrežna insuficijencija, nefroskleroza) i da izazovu nap-rasnu srčanu smrt. Razlikuju se primarna ili esencijalna arterijska hipertenzija (hypertensio arterialis essentialis) kojoj je uzrok ne-poznat, ali se „okrivljuju“ mnogi faktori: genetski, nervno-psihički, godine života, sistem renin-angiotenzin, presoreceptori, endotelin, patogenetski način života i navike (unos soli, gojaznost, fizička neaktivnost, alkoholizam, neregulisan
dijabetes mellitus i dr.). Sekundarna hipertenzija je poznate etiologije i jav-lja se u bolestima drugih organa i sistema: bubrega (nefroparenhimska, nefrovaskularna), srca, endokrinih žlezda, oboljenja CNS-a i dr.