Hipoklikemija podrazumeva sniženje glikemije (< 2,5 mmol/1, po nekima < 2,2 mmol/1), nezavisno od uzroka, izaziva ćelijske znake i znake od strane adrenergijskog sistema.
HYPOGLYCEMIA (Hipoglikemija)
Sniženje glikemije (< 2,5 mmol/1, po nekima < 2,2 mmol/1), nezavisno od uzroka, izaziva ćelijske znake i znake od strane adrenergijskog sistema.
1) Znaci od strane CNS-a: ćelije CNSa se »jedino« hrane glikozom, a kako su siromašne u glikogenu, to e nedostatak glikoze može tolerisati samo nekoliko minuta (normalna potreba mu je 60 mg glikoze/min.; koma se javlja kad je debi 30 mg/min.). Najosetljiviji delovi su: cortex, jedro kaude, mali mozak, talamus. Neurološki poremećaji su povezani sa kapilarnim lezijama mozga i provocirani au hipoglikemijom neurona. To dovodi do edema mozga i intrakranijumske hipertenzije.
2) Adrenergijski znaci: flziološka reakcija na hipoglikemiju je oslobađanje adrenalina koji je odgovoran za promenu vazomotorike, promenu srčanog ritma i povećanje glikemije dejstvom na hepatičku glikogenolizu (bledilo, znojenje, arterijska hipertenzija, fibrilacija pretkomora, A-V blok, tahikardija).
Etiologija:
1. Hepatički razlozi mogu biti dvojaki:
– post alkoholna hipoglikemija se zapaža kod teških alkoholičara, čija je denutricija ozbiljna. Ona nastaje kao metabolička posledica alkohola. U uslovima osiromašenja u glikogenu i blokade neoglikogeneze, javlja se koma. U tim uslovima hipoglikemija je značajna.
– kod većih lezija jetre (teška infektivna iii toksična žutica, terminalna cirotična koma) ili prožimanje tumorskom masom. Zbog smanjenog katabolizma insulina u jetri, njega ima više u cirkuiaciji.
2. Endokrini razlozi:
– nedostatak hiperglikemizirajućih hormona: hipofiza, nadbubreg, što nije tako retko.
3. Smanjeno unošenje šećera može se videti, eventualno, u renalnom dijabetesu kada je glikozurija veća od 50 g/24 h.
4. Tumori Langerhansovih ostrvaca izazivaju ozbiljnu hipoglikemiju sa sledećim znacima: gubitak svesti (60%), stanje konfuzije (55%), umor (40%), duboka koma (40%), znojenje (35%), zatim somnolencija i apatija, vizuelni poremećaji, amnezija, konvulzije, cefalea, drhtanje, pare- stezije i dr.
5. Ekstra-pankreatični tumori: mezenhimski (45%), hematomi (23%), karcinom nadbubrega (10%), Hodgkinov limfom (6%), ovarijum, pluća, bubrega.
6. Post-stimulaciona ili reakciona (funkcija). Taj oblik, iako je najčešći, predstavlja najblažu formu, ali može biti uznemiravajuća. Tu su:
– neuro-vegetativno poreklo je najćešće
– nakon opterećenja sa ugljenim hidratima (post prandijalno po- većanje insulina).
7. Provokativne hipoglikemije:
Insulin, oralni hipoglikemici, kardio neselektivni beta-blokatori; »idiopatske«; toksične: alkohol, kod velikih pušača; amanita faloides, fosfor, metan-citotoksični za jetru. Oralni hipoglikemici sa protrahovanim delovanjem (Diabinese tabl.), ukoliko dovodi do hipoglikemije, ista je duboka i dugotrajna (sa izvlačenjem iz kome pod intenzivnom terapijom i ponovnim upadanjem u komu čim se smanji infuzija glikoze, zbog čega bolesnika treba pratiti 2-3 dana).
Klinička slika: Klasična klinička slika ne postoji, jer se simptomi i znaci mogu kretati, od gotovo neprimetnih svetlaca pred očima, lakog suženja vidnog polja, do konfuzije i kome. Razvija se naglo, ali je moguć i polagani nastanak (videti raniji opis).
Terapija: svodi se na uklanjanje uzročnika i i.v. primenu glukoze (50 do 100 ml 50%, a zatim nastaviti kontinuiranu infuziju 10% glikoze u osoba sa težim oblikom hipoglikemije ili osoba koje ne mogu da uzimaju glikozu per os).