HIPOKSIJA (engl. hypoxia), nedovoljna snabdevenost ćelije kiseonikom, tako da je njegov parcijalni pritisak na nivou mitohondrija, kao krajnjeg potrošača, pao ispod kritične vrednosti. Razlikujemo 4 vrste hipoksije: anemi-čna h. (engl. anemic h.), u kojoj je kapacitet krvi za prenos kiseonika smanjen zbog sma-njene količine hemoglobina (smanjen broj eritrocita, smanjena količina hemoglobina) ili vezivanja kiseonika za njega (trovanje ugljen–monoksidom, abnormalni i hemijski prome-njen hemoglobin); hipoksična h. (engl. hypoxic h.), u kojoj je snabdevanje eritrocita kiseonikom smanjeno zbog smanjene količine kiseonika u atmosferskom vazduhu (velika nadmorska visina, hipoventilacija, ventilaciono-perfuzioni disbalans; histotoksična h. , (histotoxic h.), u kojoj tkivo ne može da koristi kiseonik za oksidativne procese zbog dejstva toksičnog agensa (npr. inaktivacija cito-hromoksidaze kod trovanja cijanidom); ishemična h. , (engl. ischemic h.), u kojoj je smanjeno snabdevanje ćelija krvlju, pa time i kiseonikom (šok, zatajivanje srca, intravaskularna opstrukcija); sinonimi: cirkulatorna h., stagnirajuća h. Fetalna h . ili h. in utero, javlja se kod nepravilne placentarne funkcije (odlubljena placenta), preeklampsije, prolapsa od-nosno uvrnute pupčane vrpce i u toku davanja anestezije; metabolička h. , u toku izrazito povećane potrebe organizma za kiseo-nikom (hipertireoza); stagnantana ili cirkulatorna ili ishemijska h., nastaje kao posledica poremećenog transporta inače prisutne dovoljne količine kiseonika zbog poremećenog krvnog protoka kao što se to dešava u toku
srčane insuficijencije.