HIPOTERMIJA (engl. hypothermia), sniženje telesne temperature znatno ispod 37oC. U zavisnosti od temperature tela ona može biti srednja (32 – 35oC), umerena (28 – 32oC) i jaka (ispod 28oC). Hipotermija nastaje kada su odbrambeni mehanizmi protiv rashlađivanja nedovoljni da spreče gubitak toplote. Hipotermija redukuje metaboličku aktivnost (usporava hemijske reakcije) i na taj način omo-gućuje tkivima da duže izdrže smanjen protok krvi (ovo ima klinički značaj – v. kontrolisana hipotermija). Dalje smanjenje metaboličke aktivnosti dovodi do još manjeg stvaranja toplote i još većeg pada telesne temperature, razvija se circulus vitiosus koji dovodi do depresije centralnog nervnog sistema, a zatim i do pres-tanka rada srca, prestanka disanja i oštećenja mozga. Najčešće nastaje zadesno prilikom brodoloma i u zimskom periodu (zatrpavanja snegom). Može da se izazove uranjanjem tela ili delova tela u hladnu vodu ili smanjivanjem tkivnog metabolizma kada se ujedno smanjuje i potreba tkiva za kiseonikom (što se radi u toku nekih hirurških zahvata pre svega na srcu ili sa tkivima koja se koriste za transplantaciju). Endogena hipotermija je snižavanje telesne temperature kod hipofunkcije centralnog nervnog sistema (diencefalon) ili endokrinog sistema (hipotireoza). Može da bude: akcidentalna h. , nerno sniženje telesne temperature pri izlaganju hladnoći (hladnoj sredini); može da nastane kod novorođenčadi i odojčadi, naročito u toku operacije, ali i kod starijih osoba; regionalna h., perfuzija hladnom krvlju ili lokalno rashlađivanje da bi se rashladio organ koji će biti izložen ishemiji u cilju smanjenja njegovih metaboličkih potreba; ukupna telesna h. , rno smanjenje ukupne telesne temperature, u cilju smanjenja opšteg metabolizma tkiva.