Hronična plućna bolest novorođenčeta predstavlja stanje potrebe za dodatnim kiseonikom u trajanju više od 28 dana da bi se održala adekvatna oksigenacija deteta, uz rendgenografski abnormalan nalaz.
Rizična skupina za razvoj bolesti su novorođenčad s niskom porođajnom težinom i novorođenčad na mehaničkoj ventilaciji. Javlja se u 30% ventilirane dece ili čak u 70% ako je mehanička ventilacija trajala duže od dve sedmice. Bolest nastaje neovisno o prirodi primarnog obolenja koje je zahtevalo mehaničku ventilaciju i primenu kiseonika. Oštećenje u akutnoj fazi nastaje zbog barotraume i toksičnog delovanja kiseonika na respiratorne puteve nezrelog deteta. U hroničnoj fazi razvija se fibroza intersticijuma koja dovodi do smanjenja plućne komplijanse, povećanja otpora u dišnim putevima i poremećaja u izmeni gasova. Radiološki nalaz zavisi o stadiju bolesti, a u razvenoj fazi se vidi hiperinflacija sa zonama prosvjetlenja između zadebljalih trakastih zasjenjenja.
Lečenje je potporno i dugotrajno, tako da deca mogu zahtevati oksigenoterapiju mesecima. Potrebno je osigurati dodatni kalorijski unos i unos tečnosti, te dete hraniti čestim, malim obrocima, da bi se izbjegla distenzija trbuha i pritisak na dijafragmu. Od medikamentoznih lekova koriste se diuretici, bronhodilatatori i iznimno retko, u situacijama nemogućnosti odvajanja od respriratora, kortikosteroidi. Rutinska upotreba kortikosteroida u tretmanu hronične plućne bolesti se ne preporučuje zbog negativnog utecaja kortikosteroida na nezreli CNS nedonoščeta.
Bronhopulmonalna displazija traje mesecima, njene posledice se osjećaju godinama, a najbolja prevencija je sprečavanje prevremenog porođaja.