Imunizacija protiv tuberkuloze se vršivakcinisanjem i revakcinisanjem BCG vakcinom. Vakcina. Sastoji se od živog, atenuisanog bacila Mycobacterium bovis, ili Calmeite Guerin.
Imunizacija protiv tuberkuloze se vršivakcinisanjem i revakcinisanjem BCG vakcinom.
Vakcina. Sastoji se od živog, atenuisanog bacila Mycobacterium bovis, ili Calmeite Guerin.
Indikacije. Obuhvata decu u prvoj godini života: zdravu donesenu novorodenčad od 3-7 dana života, a decu rođenu van porođiiišta do navršenog 2. meseca; odojčad do kraja prve godine života koja nisu ranije bila vakcinisana ili u koje ne postoji BČG ožiIjak ili je on <3 mm bez prethodnog tuberkulinskog testiranja.
Revakcinacija se obavljanakon obavljenog PPD testiranja u 7. i 14. godini (vakcina se daje tuberkulin negativnoj deci).
Način primene. Vakcinu treba čuvati u frižideru. Daje se jedna doza sveže, promućkane vakcine od 0,05 ml do navršenog 2. meseca, i 0,1 ml starijoj deci intrademialno. Mesto aplikacije je na spoju gomje i srednje trećine nadlaktice. Na mestu ubrizgavanja stvori se papula. Dve do 3 nedelje kasnije nastaje crvenilo, a 4-6 nedelja nakon vakcinacije crvena papula koja egzulceriše i rezultira ožiljkom. Ožiljak je obično prečnika 5 mm, a ne sme biti manji od 3 mm. Manji ožiljak je rezultat neuspele vakcinacije.
Besežiranje predstavlja veštački izazvan primarni kompleks u kome je primamo žarište u koži nadlaktice na mestu inokulacii’e, i limfne žlezde u aksili. Do regionalnih limfnih žlezda bacili BCG dospevaju nekoliko sati posle ubrizgavanja vakcine. U njima izazivaju zapaljensku reakciju koja se obično klinički ne ispoljava.
C-ilj imunizacije protiv tuberkuloze je konverzija negativne u pozitivnu PPD reakciju koja odražava postojanje imunosti protiv tuberkuloze. Zbog toga treba prekontrolisati BCG reakciju 8 nedeija posle primene.
Negativno svojstvo BCG vakcine je što umanjuje dijagnostičku vrednost tuberkulinskog testa. BCG vakcina dovodi do otpomosti prema virulentnim baciiima tuberkuloze, ali i do alergijske preosetljivosti prema tuberkulinu. Zbog toga pozitivan tuberkulinski test kod vakcinisane dece može biti rezultat besežiranja, aii i tuberkulozne inlekcije. Nasuprot tome, pozitivan tuberkulinski test kod nevakcinisane dece označava sigumu tuberkuloznu infekciju. Usled toga se u nekim zemljama vakcinišu samo deca sa posebnim indikacijama: novorodenče majke sa aktivnom TBC, tuberkulin-negativno dete kada neko od ukućana ima TBC, ili ukoliko putuje u zemiju sa visokom učestalošću bolesti.
Kontraindikacije. Osim opštih, zakonom je određeno da se ne vakcinišu deca sa oštećenjem ćelijskog imuniteta kod HTV infekcije.
Komplikacije mogu biti lokalne, opšte i u regionainim limfnim žlezdama. Lokalna reakcija koja nastaje kao posledica ubrizgavanja veće doze vakcine se manifestuje jačom zapaljenskomreakcijom, ulceracijom i sekrecijom. Hladni apsces nastaje u siučaju subkutane primene. Ishod jače lokalne reakcije je veći ožiljak.
U petini slučajeva dolazi do značajnije zapaljenske reakcije u regionalnim limfnim žlezdama ili besežitisa. Aksilame žlezde su otečene tokom više nedelja, a potom spontano iščezavaju. Do kolikvacije i stvaranja fistule sa dugotrajnom sekrecijom dolazi u oko 2% slučajeva. Leči se hirurškom ekscizijom.
Ukoliko se besežiranje izvrši u gomjoj trećini nadlaktice, zapaljenska reakcija nastaje u suprakiavikularnim limfnim žlezdama, što može ostaviti vidljiv. ožiljak.
Opšte reakcije posle vakcinacije su obično retke i ne ostavljaju posledice. Javljaju se u vidu nespecifične ospe, eritema nodozum i fliktenuloznog konjuktivitisa.
Kochov (Willis-Gardnerov) fenomen je intenzivnija, brže nastala postvakcinalna reakcija u tuberkulin pozitivnih osoba. U prvoj nedelji posle vakcinacije, na mestu ubrizgavanja nastaje upala i nekroza. Reakciju je prvi zapazio i opisao Koch kod životinja. Da bi se izbegla ubrzana postvakcinalna reakcija, svim osobama se, osim novorodenčadi, pre besežiranja mora uraditi tuberlculinska reakcija.
Tuberkulinski testovi. Tuberkulin je filtrat hranilišta koji sadrži bacile TBC sa njihovim produktima, i sastojke hranilišta. Danas se koristi tuberkulin pre-. čišćen od primesa koji se zove PPD (prečišćeni proteinski derivat). Rastvor PPD postoji u različitim koncentracijama, ali se uvek ubrizgava samo jedna količina od 0,1. ml. U ovoj količini rastvora PPD3 se nalaze 3 jedinice, a PPD10 se nalazi 10 tuberkulinskih jedinica.
Tuberlculin u besežirane osobe, ili u osobe sa tuberkulozom dovodi do upale koja se zove tuberkulinska reakcija. TuberkuJin negativne osobe su zdrave osobe koje nisu inficirane bacilom tuberkuloze, ili one kod kojih nije bilo uspešno besežiranje.
Tuberkulin se može primeniti perkutano ili intrakutano. Perkutana, Moroova, proba se izvodi aplikacijom tuberkulinske masti (utrljavanjem, ili flasterom sa istisnutom masti) iznad leve tnamile. Radi kontrole se na suprotnoj strani nalepi flaster iste veličine. Flaster se skida posle 24 h, a proba se čita posle 72 h. Test je pozitivan ukoliko se osim eritema pojavi najmanje 5 papula. Ovaj test je posebno pogodan za odojčad i malu đecu.
Intrakutani, Mantouxov test se danas najviše koristi. Tuberkulinskim Špricem se na prednjoj strani podlaktice ubrizga 0.1 ml tuberkulina (3 ili 10 tuberkulinskih jedinica) intradermalno. Reakcija se čita posle 72-96 h. Test je pozitivan ukoliko nastane infiltrat od najmanje 5 mm, dok eritem nema značaja. Infiltrat od 6-10 mm se označava jednim, 10-20 mm sa dva, i >20 mni sa 3 krstića. Prilikom čitanja se posebno evidentiraju deca bez BĆG ožiljka.
Tumačenje tuberkulinskog testa. Negativan tuberkulinski test po pravilu znači da dete nije zaraženo bacilomTBC, niti je uspešno besežirano. Izuzeci kada je tuberkulinski test lažno negativan su sledeći:
— u teškim oblicima TBC, kao što su milijama TBC ili TBC meningitis, reakcija može biti negativna, jer se antitela potroše na infekciju;
— ukoliko je osoba inficirana TBC u fazi inkubacije;
— pri često ponavljanim tuberkulinskim testovima organizam može da se desenzibiliŠe;
— imunodeficijentna stanja, maligne i boiesti iimfnog tkiva, kaheksija, smanjuju reaktivnu sposobnost organizma;
— do privremenog smanjenja reaktivnosti organizma dolazi i u nekim infektivnim boiestima (morbili).