Sprovodi se vakcinisanjem sa 3 doze u prvoj godini života, počevši od navršena 3 meseca života i revakcinisanjem u drugoj, sedmoj i četmaestoj godini života.
Sprovodi se vakcinisanjem sa 3 doze u prvoj godini života, počevši od navršena 3 meseca života i revakcinisanjem u drugoj, sedmoj i četmaestoj godini života. U četvrtoj godini sedaje revakcinacija protiv pertusisa, a u osamnaestoj protiv tetanusa. ‘Postoje pojedinačne i mešane vakcine protiv ovih bolesti:
—mešana vakcina protiv difterije, tetanusa i pertusisa (Di-Te-Per Al) sadrži anatoksin difterije i tetanusa i suspenziju mrtvih bacila pertusisa. Koristi se u primarnoj imunizaciji i revakcinaciji do sedme godine života;
— mešana vakcina protiv difterije i tetanusa (Di-Te Al) sadrži anatoksin difterije i tetanusa. Koristi se za primamu imunizaciju i revakcinaciju do navršene sedme godine života kod aece u koje je kontraindikovano vakcinisanje protiv pertusisa;
— mešana vakcina protiv difterije i pertusisa (Di-Te A1 pro adultis) za vakcinisanje osoba starijih od navršenih 7 godina. U ovoj vakcini je količina anatoksina protiv difterije dosta manja da bi se izbegle alergijske reakcije;
— monovakcina protiv tetanusa (Te AI) se sastoji od tetanusnog anatoksina;
— monovakcinaprotiv pertusisa je šuspenzija rnrtvih bacila pertusisa.
Sve vakcinacije i revakcinacije se izvode primenom po 0,5 ml vakcine intramuskulamo u levu nadlakticu. Razmak izmedu doza pri primovakcinaciji treba da je 4-6 nedelja. Redosled primene pojedinih vakcina je sledeći:
— primovakcinacija od 3. meseca života sa tri đoze Di-Te-Per vakcine u razmaku od mesec dana izmedu doza revakcinaci je:
— godinu dana posle kompletno završene primovakcinacije sa Di-Te-Per vakcinom ‘
—protiv pertusisa u 4. godini vakcinom protiv pertusisa
— protiv difterije i tetanusa u 7. godini Di-Te A1 vakcinom
— protiv difterije i tetanusa u 14. godini vakcinom Di-Te A1 pro adultis
— protiv tetanusa u 18. godini vakcinom Te AI
Komplikacije u vidu prolazne febrilnosti koja traje manje od jeđnog dana i bolnog otoka na mestu primene vakcine su česte. Kao rezultat reakcije na bacil pertusisa mogu se retko javiti simptomi encefalopatije (konvulzije. pospanost); pojava ove komplikacije je indikacija za dalju primenu vakcinc Di-Te (bez pertusis komponente).
Kontramdikacije. Osim opštih, postoje posebne kontraindikacije za imunizaciju protiv vctikog kašlja. To su progresivna neurološka oboijenja (nekontrolisana epilepsija, infanlilni spazmi, progresivna encefalopatija).
Zaštita povredenih lica od tetanusa
Osoba se smatra vakcinisanom protiv tetanusa ako je primila dve doze bilo koje vakcine koja sadrži
komponentu protiv tetanusa u odgovarajućem razmaku između doza. Za seroprofilaksu se danas koristi uglavnom humani antitetanusni imunoglobulin, a samo u njegovom nedostatku heterologi (kon jski) serum. Pri davanju konjskog seruma je potrebno kožnom probom proveriti osetljivost; po potrebi se obavlja desenzibilizacija.
Indikacija za zaštitu povređenih lica protiv tetanusa se postavlja isključivo na osnovu’ranije sprovedene imunizacije.
Serum protiv tetanusa treba dati i povredenim osobama sa težim krvarenjima i sa težim stepenom’ opekotina bez obzira na prethodnu imunizaciju protiv tetanusa.
Prilikom primene konjskog seruma ispituje se preosetljivost na serumske proteine kožnim intrakutanim testom; daje se 0,1 ml seruma razblaženog 1:10 na podlaktici. Odredena doza seruma se može dati posle 20 minuta ukoliko se javi crvenilo manje od lcm. Ukoliko je crvenilo veće, serum se.daje postepeno: tokom 2-3 h se daju doze od 0,2-0,3 ml intradermalno, ili 0,5-1 ml subkutano u razmacima od 20 minuta.
Ukohko je reakcija pri testiranju konjskog seruma >3 cm sprovodi se desenzibilizacija. Ona se vrši sa serumom razblaženim fiziološkim rastvorom 1:20. Počinje se sa 0,1-0,3 ml (povećanje po 0,1 ml) intrakutano, zatim 0,4—1 ml (po 0,2 ml) subkutano, 2 ml, 4 ml, 8 ml subkutano, nakon čega se daje preostaia koiičina seruma.