INFARKT INTRAARTERIJSKI (engl. anemic infarction), nekrozno mesto u organizmu usled opstrukcije krvnog suda. Predstavlja naglo zapušenje krvnog suda izraženo izumiranjem tkiva usled arterijske embolije ili tromboze, kome se pridružuje vazospazam (sve skupa dovodi do infarkcije). Najčešće se krvni sud (arterija) zapušava
trombom ili embolusom, uz pridruženi vazospazam, što izaziva ishemiju i nekrozu područja organa koji snabdeva okludirana arterija. Ukoliko se odmah i u dovoljnoj meri ne uspostavi kolate-ralni krvotok, dolazi do ireverzibilne ishemijske nekroze tkiva organa koji snabdeva okludirana arterija. Intraarterijski infarkt je najčešće (u 80 – 90% slučajeva) srčanog porekla, kao komplikacija stečenih srčanih mana mitralnog ušća, veštačkih valvula, infarkta miokarda, aneurizme arterija primarnih miokardiopatija. Takođe, nastanku akutnih tromboza doprinose stanja: dehidracije organizma, hipotenzija, kao i duža imobilizacija bolesnika u toku pojedinih bolesti (neoplazme, infektivne bolesti, policitemija i drugih hematoloških bolesti). Posebno je klinički značajan sindrom bifurkacije aorte (syndroma Leriche), kao veoma težak oblik embolije ili akutne tromboze kojom se zapušava (okludira) račva aorte, kada se javljaju: klaudikacija u butinama, odsustvo femo-ralnog pulsa i šum iznad prepona. Pored simptomatske terapije i analgezije bolesnik se zbrinjava hirurški (vrši se embolektomija).