Do otkriča antibiotika gonoreja je bila veoma često oboljenje polnih organa žena i muškaraca. Ovo oboljenje prenosi se polnim odnosom i izaziva ozbiljne zapaljenjske promene i posledice.
Do otkriča antibiotika gonoreja je bila veoma često oboljenje polnih organa žena i muškaraca. Ovo oboljenje prenosi se polnim odnosom i izaziva ozbiljne zapaljenjske promene i posledice. Korišćenje antibiotika u terapiji gonoreje dovelo je do naglog pada broja obolelih pa je postojala nada da će se ova bolest skoro iskoreniti. To se, međutim, nije desilo, nego je zbog sticanja otpornosti izazivača gonoreje gonokoka i zbog širenja promiskuiteta došlo do znatnog povećanja broja bolesnika, odnosno do ponovnog širenja bolesti. Tako je danas gonoreja ponovo aktuelno oboljenje. Uzročnici gonoreje su gram negativni mikroorganizmi. Iako ozbiljno oboljenje ono ne ugrožava život obolelih. Epitel vagine polno zrele žene brani se samozaštitom vagine te je otporan kako na druge uzročnike tako i na gonokok. Do infekcije vaginalne sluzokože može doći kod devojčica do puberteta, kod starijih žena posle klimakterijuma (nedostatak estrogena) i kod trudnica kod kojih je samozaštita vagine znatno umanjena (hiperemija i edem i smanjena kiselost vaginalnog sadržaja). U vaginu dospele gonokoke pri polnom odnosu, prodiru u endocerviks izazivajući gonoroični endocervicitis. Istovremeno gonokoke mogu da dođu u dodir sa spoljašnjim otvorom mokraćne cevi, Skeneovim žlezdama, otvorima Bartolinijevih žlezda uzrokujući gonoroično zapaljenje. Zapaljenje pomenutih organa praćeno je kod žena relativno blagim simptomima koji je obično ne zabrinjavaju. Kod endocervicitisa gonokoke se ugnjezde u endocervikalne žlezde i stvaraju žarišta sa kojih se infekcija penje prema endometrijumu. Iz endocerviksa izliva se obilan žutozelenkasti seki’et. Na endometrijum sa endocerviksa gonokoke prelaze ushodnim putem izazivajući endometritis. To se obično dešava u vreme menstruacije, posle porođaja, pobačaja i ginekoloških intervencija. Deskvamacija i izbacivanje obolelog endometrijuma zajedno sa uzročnicima sprečava dublje prodiranje gonokoka u miometrijum (mada se i to može desiti). Sa endometrijuma gonokoke prodiru u jajovode izazivajući zapaljenjske promene na endosalpinksu što je praćeno opturacijom istmičnog dela jajovoda i slepljenjem fimbrija (abdominalni kraj). Jajovodi se ispunjavaju gnojem i tako nastaju piosalpinksi, što je praćeno trajnim sterilitetom.
Zapaženo je da gonoroična infekcija često prati infekciju ženskih polnih organa izazvanu klamidijom trahomatis i anaerobnim bakterijama.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamnestičkih podataka i simptomatologije koja kod žena ukoliko je lokalizovana na donjim partijma može biti prilično oskudna. Ona se potvrđuje mikroskopskim pregledom cervikalnog i vaginalnog sekreta, brisom dobijenim iz uretre Skeneovih ili Bartolinijevih žlezda. Ako se gonoroičan proces razvija u gornjim partijama genitalnog trakta endometrijum, jajovodi i peritoneum male karlice simptomi bolesti su mnogo teži i slični su simptomima koji prate zapaljenje ovih organa izazvano drugim uzročnicima (visoka temperatura, groznica i bolovi).
Terapija gonoreje sprovodi se antibioticima na koje je gonokok osetljiv a to su Penicilin i cefalosporini.