Koli-infekcije su infektivna oboljenja raznih organa i sistema koje izaziva Escherichiae coli.
Koli-infekcije su infektivna oboljenja raznih organa i sistema koje izaziva Escherichiae coli.
Etiologija
Escherichia coli se ubraja u enterobakterije.
Escherichia coli je stanovnik normalne crevne flore čoveka i životinja. Veoma je rasprostranjena u prirodi, pa se kolititar u vodama koristi za indeks fekalnog zagađenja voda. Postoji bezbroj serotipova Escherichiae coli. Patogene Escherichiae coli su svrstane u dve grupe serotipova. Jedne su enteropatogene i izazivaju dečji proliv. Druge produkuju enterotoksin i izazivaju „putnički proliv“.
Japanski autori su dokazali (1959) da Escherichia coli igra veliku ulogu u nastajanju rezistentnih sojeva raznih enterobakterija, što ima veliki praktični medicinski značaj.
Patogeneza
Escherichia coli izaziva veliki broj oboljenja ne samo u infektivnoj patologiji nego i u drugim granama medicine. Patogeneza svakog oboljenja zavisi i od osobine serotipa koji ih izaziva.
Ima više serotipova enteropatogene ešerihije koli koji izazivaju dečji proliv. Ova ešerihija je invazivna bakterija, koja se pro- bija kroz epitel mukoze i razmnožava se u lamini propriji mukoze, gde ima i limfnih čvorića. U retkim slučajevima ona može da uđe u krvotok i da izazove sepsu, meningitis i pneumoniju. Prema tome, slična je patogeneza dečjeg proliva i salmoneloze.
Neki serotipovi Escherichiae coli produkuju enterotoksin koji deluje slično kao kolerički enterotoksin. Ovi serotipovi izazivaju tzv. „putnički proliv“.
Postoji i velika grupa serotipova Escherichiae coli koji su predstavnici normalne crevne flore. Oni postaju patogeni, tek kada se nastane u drugim organima ili tkivima (npr. mokraćni, žučni i genitalni putevi), gde izazivaju uglavnom hronična oboljenja sa čestim recidivima. Escherichia coli iz creva predstavlja veliku opasnost u abdominalnoj hirurgiji. Osim toga, povećani broj trauma abdomena, toraksa i glave sve se ćešće komplikuje koli-infekcijom, koja je postala veliki problem savremene traumatologije.
Klinički oblici
Escherichia coli može da izazove raznovrsna i ozbiljna oboljenja skoro svakog sistema i organa, koja ulaze u domen infektologije, pedijatrije, urologije, hirurgije, interne medicine i ginekologije.
Mi ćemo se zadržati na oboljenjima infektivne patologije i urinamih puteva.
GASTROENTERITIS ODOJČETA
Prolive odojčeta izaziva ešerihija koli u oko slučajeva. Pored toga, ovo oboljenje je često i kod nedonoščadi. Ovi dispep- tički poremećaji se javljaju u svim godišnjim dobima. Mogu biti potpomognuti veštačkom ishranom, promenom sredine, slabom higijenom itd.
Početak i tok bolesti. Bolest počinje postepeno i neupadljivo. Odojče gubi apetit, povraća i gubi u težini. Na kraju se javi proliv sa 4-8 stolica dnevno. Stolice su sivozelene boje, sluzave i smrdljive. Proliv može da potraje višesedmica. Zbog toga se odojče dehidrira. Mogu da se jave i toksički znaci: somnolencija, kolapsno stanje i meteorizam. Ukoliko je odojče mlade, prognoza ovakog proliva je ozbiljnija, a pogotovo kod novorođenčadi.
Tok bolesti i izgled stolice nisu uvek tipični i mogu da liče na salmonelozu i šigelozu, zatim na stafilokoknu intoksikaciju i alimentarnu dispepsiju. Zato se prava priroda bolesti može dokazati samo nalazom.
Infekcija odojčeta može da protekne kao opisani enteritis. Ali on se može komplikovati sa purulentnim otitisom ili meningiti- som.
Do pronalaska antibiotika smrtnost odojčadi sa prolivom ove etiologije se kretala 10-50%.
Putnički proliv
Javlja se kod putnika i to češće kod onih koji prolaze kroz više zemalja. Bolest protiče kao lakša kolera sa više tečnih stolica dnevno. Može potrajati nekoliko dana i obično prolazi spontano.
Koli-meningitis
Escherichia coli može da izazove zapaljenje mekih moždanicai to najčešće u novorodenčeta. Ovde veliku ulogu igra gutanje inficirane amnionske tečnosti i neotpornost centralnog nervnog sistema i novorodenčeta. Skoro po pravilu se prvo jave znaci enteritisa ili sepse, a tek sekundarno nastaje meningitis.
Bolest zapravo počinje dispeptičkim simptomima, koji se dugo održavaju. Meningealna simptomatologija je veoma oskudna, jer su reakcije novorodenčeta dosta slabe u odnosu na infekciju. Nekad se može napipati napeta fontanela i to samo ako novorodenče nije jako dehidratisano. Stoga je opravdana lumbalna punkcija svakog novorodenčeta sa produženim trajanjem „dispepsije“.
Dobijeni likvor je mutan, sa velikim brojem polinukleara. Nivo belančevina je povišen, a šećer jako snižen. Direktnim mik- roskopskim pregledom likvora ili posle njegovog zasejavanja na podlogu može se lako naći Escherichia coli.
Prognoza koli-meningitisa je veoma ozbiljna. Bolest se često završava letalno. Posle retkih slučajeva izlečenja mogu ostati teške sekvele (hidrocefalus itd.).
Koli-meningitis može da se javi i kod odraslih osoba, pogotovo posle kriminalnog abortusa i ginekoloških i abdominalnih hi- rurških intervencija.
KOLI-SEPSA
Javlja se u novorodenčeta i odojčeta, a mnogo ređe kod odraslih osoba i to obično posle već postojeće primarne lokalizacije koli-infekcije (enteritis, cistopijelitis itd.).
Sepsa protiče sa produženom febrilnošću, kao pseudotifozno oboljenje sa splenomegalijom. Hemokulturom se može izolovati Escherichia coli.
CISTOPIJELITIS
Escherichia coli izaziva vrlo često akutna i hronična oboljenja urinarnih puteva: uretritis, cistitis, cistopijelitis, pijelonefritis.
Uretra je najčešće ulazno mesto ešerihije koli zbog blizine analnog otvora. Osim toga, infekcija se može preneti iz debelog creva na mokraćnu bešiku (cistitis) preko limfotoka koji povezuje ova dva šuplja organa.
Urinarne infekcije su praćene febrilnošću i dizuričkim tegobama. Za hronične infekcije je karakteristična bledosiva boja lica obolelih. Nalaz u sedimentu mokraće i urinokultura doprinose etiološkoj dijagnozi.
Dijagnoza i lečenje
Klinička slika koli-enteritisa, koli- meningitisa i koli-sepse mnogo liči na odgovarajuća oboljenja druge etiologije. Za postavljanje etiološke dijagnoze svih ovih oboljenja neophodan je bakteriološki nalaz uzročnika. Nalaz Escherichiae coli u likvoru ili krvi je siguran dokaz etiologije ovih oboljenja, što ima nesumnjiv, pa i presudan značaj za izbor terapije. Međutim, nalaz patogenog soja Escerichiae coli u stolici odojčeta ne dokazuje uvek njegovu etiološku ulogu u nastalom kolienteritisu.
Lečenje koli-infekcija predstavlja vrlo ozbiljan problem zbog rezistencije mnogih sojeva i hroničnog toka urinarnih infekcija. Za sada se preporučuju za inicijalnu terapiju kotrimoksazol ampicilin ili cefalosporini. Klinički tok i nalaz antibiograma često ću potrebu korekcije u korist aminoglikozida i cefalosporina II i III generacije.
Poznato je da ima dosta rezistentnih sojeva koli-bacila i da se ova rezistencija vrlo brzo stiče. Zbog toga se preporučuje izbor kauzalne terapije prema rezultatima antibiograma. I pored ovako ciljane terapije, lečenje hroničnih koli-infekcija mora biti dugotrajno i uporno.
Lečenje koli-enteritisa obavezno obuhvata rehidrataciju i dijetu kao kod ostalih crevnih infekcija