INSULIN (engl. insulin), hormon b-ćelija Langerhansovih ostrvaca pankreasa koji učes-tvuje u metabolizmu organskih materija. Osnovu polipeptidne strukture insulina čine dva peptidna lanca, A (21 aminokiselina) i B (30 aminokiselina), povezana sa dve disulfidne veze (RMM 5734). Insulin stimuliše transport glukoze, aminokiselina i kalijuma u ćelije i utiče na intracelularnu aktivaciju enzima metabolizma organskih materija. Diabetes mellitus nastaje u nedostatku insulina. Preparati insulina se koriste u terapiji svih formi ovog oboljenja. Primenjuju se parenteralno, naj-češće supkutano, pomažu normalizaciju gli-kemije i smanjuju učestalost nastanka kasnih komplikacija dijabeta. Primenjuju se preparati životinjskog (svinjskog i goveđeg) porekla, polusintetski (dobijeni enzimskom modifikacijom insulina životinjskog porekla) ili sintetski insulini (sintetisani rekombinantnom DNK tehnologijom), koji su strukturno identični humanom. Preparati insulina mogu imati kratko i brzo delovanje (koriste se neposredno pre obroka), srednje dugo ili dugo delovanje (periodi između obroka i san). Najčešće neželjeno dejstvo insulina je hipoglikemija. Preparati kratkog dejstva: Inutral, Actrapid; srednje dugog dejstva: Insulatard HM, Insulin lente HM, Monotard HM; dugog dejstva: Ultratard HM, Insulin superlente GPP.