INTERFERENCIJA (engl. interference), 1. pojava u kojoj infekcija ćelije jednim virusom sprečava infekciju drugim virusom. Nastaje tako što virus menja ćelijske površinske receptore, metaboličke procese ili indukuje sintezu interferona; 2. sadejstvo, fenomen pri prostiranju dva ili više talasa (kroz istu sre-dinu); poremećaj rezultujućeg talasa je algebarski zbir poremećaja individualnih talasa (v. talas). Poremećaj rezultujućeg talasa može biti veći (konstruktivna interferenca) ili manji (destruktivna interferenca) od poremećaja individualnih talasa. Interferenca je karakteristika svih talasa (elektromagnetnih, zvučnih i dr.); 3. interferencija leka (engl. drug interference), u laboratorijskoj
medicini, a naročito kliničkoj hemiji, označava promenu rezultata merenja usled efekta nekog leka (jednog ili više metabolita leka) koji je dat pacijentu. Vrednost parametra koji se meri može da se promeni usled fiziološkog efekta leka ili lek može da interferira sa postupkom merenja.