INTERFERON (engl. interferon), proteinska supstanca koju sintetiše ćelija inficirana virusom ili stimulisana nekim drugim induktorima (endotoksini, sintetske RNK). Produkuju ih ćelije svih vrsta kičmenjaka, ali pokazuju vrsnu specifičnost, deluju samo na ćelije organizma vrste koja ih je produkovala. Antigenski i hemijski postoje tri različita tipa humanog IFN: alfa-IFN (leukocitarni); beta- -IFN (fibroblastni); gama-IFN (imuni-limfocitni). Pokazuju antivirusno, imunomodulatorno i antitumorsko dejstvo. Primenjuju se u lečenju različitih virusnih infekcija i brojnih malignih bolesti. Najpovoljniji efekat pokazuje alfa-IFN dobijen tehnikom rekombinantne DNK. Interferon alfa, u organizmu, proizvode mononuklearne bele krvne ćelije zadužene za fagocitozu (proždiranje) bakterija i drugih izazivača bolesti. Drugi oblik interferona – tip beta koji luče fibroblasti (ćelije vezivnog tkiva). Oba interferona najčešće nastaju kao posledica infekcije organizma virusima ili kao posledica antigen-antitelo reakcija. Ovi interferoni sprečavaju širenje virusne infekcije u organizmu. Interferon gama luči posebna vrsta belih krvnih zrnaca nazvanih limfociti T. Ovaj interferon snažno deluje na fagocitne ćelije i na imunološki odgovor organizma na antigene. Interferoni se koriste za lečenje teških virusnih oboljenja i u lečenju nekih malignih tumora.