Nesteroidni antiinflamacioni lekovi imaju različite farmakološke mehanizme delovanja, ali iste terapijske efekte. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) jeste antiinflamacioni lek koji se često koristi i često izaziva reakcije intolerancije.
Nesteroidni antiinflamacioni lekovi imaju različite farmakološke mehanizme delovanja, ali iste terapijske efekte. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) jeste antiinflamacioni lek koji se često koristi i često izaziva reakcije intolerancije. Naziv intolerancija koristi se umesto naziva alergija, jer je mehanizam nastanka reakcije neimunski i nije posredovan specifičnim antitelima.
Etiopatogeneza. Tačan mehanizam intolerancije na aspirin se nezna, ali verovatan mehanizam predstavlja inhibicija ciklooksigenaznog puta u metabolizmu arahidonske kisehne i povećano stvaranje leukotrijena, koji su produkti lipooksigenaznog puta. Osobe koje imaju intoleranciju na aspirin i uzmu aspirin imaju povišenu koncentraciju leukotrijena E4(LTE4) u urinu. Osobe koje nemaju intoleranciju na aspirin i uzmu aspirin imaju normalnu koncentraciju leukotrijena E4 u urinu. Uzimanje lekova koji izazivaju inhibiciju biosinteze leukotrijena sprečava nastajanje kliničke slike intolerancije na aspirin kod osoba koje imaju intoleranciju na aspirin, a uzele su ovaj lek. Osnovni pokretač u nastajanju intolerancije na aspirin možda su ponavljane vimsne infekcije disajnih organa. Smatra se da intolerancija na aspirin nije posredovana specifičnim antitelima.
Klinička slika. Kliničke manifestacije intolerancije na aspirin su:
– bronhijalna astma,
– alergijski rinitis,
– anafilaktički šok,
– angioedem,
– urtikarija,
– serumska bolest,
– anafilaktoidna puipura,
– sistemski eritemski lupus izazvan lekovima,
– hemolitička anemija,
– trombocitopenija,
– hepatocelulna oštećenja,
– intersticijalni nefritis i
– kontaktni dermatitis.
Najčešće se javljaju kliničke manifestacije anafilaktičkog tipa i alergijski vaskuhtisi. Istovremeno postojanje bronhijalne astme, intolerancije na aspirin i nazalnih poUpa naziva se aspirinski trijas.
Dijagnostika. S obzirom da je intolerancija na aspirin posredovana neimunskim mehanizmom, kožni testovi nisu značajni u dijagnostici. Doznoprovokaciono testiranje je, za sada, jedini pouzdani način dijagnostike. Testiranje treba da bude duplo slepo i placebo kontrolisano. Obavlja se u toku jednog, dva ili tri dana, zavisno od anamnestičkihpodataka o težini kliničke slike. Provokacija se obavlja orainim putem (aspirin) ili nazalnom i bronhijalnom inhalacijom (lisin aspirin). Provokacija inhalacijom je test izbora kod osoba s bronhijalnom astmom. Ovaj način provokacije je bezbedniji, jer se izbegavaju sistemski efekti, a izazivaju samo lokalni efekti (bronhospazam).
Prevencija. Prevencija obuhvata:
– izbegavanje aspirina kod intolerancije na aspirin;
– davanje altemativnih lekova;
– izbegavanje lekova koji razvijaju unakrsnu intoleranciju s aspirinom;
– izbegavanje aspirina kod hronične urtikarije, jer pogoršava osnovnu bolest;
– izbegavanje hrane s aditivima (boje, konzervansi) zbog moguće unakrsne intolerancije, naročito kod bronhijalne astme.