ISHEMIJSKA NEKROZA (engl. ischemic necrosis), 1. smrt ili oštećenje tkiva izazvano smanjenim dotokom krvi. Promene su naj-ćešće posledica arteriosklerotično izmenjenih krvnih sudova, ili pak tromoboze ili embolije, ređe podvezivanja ili kompresije arterijskog suda; 2. patološki proces (nekrotičan proces) koji se sastoji u izumiranju tkiva usled prekida cirkulacije krvi nastale okluzijom (zapušenjem) koronarne arterije trombom u toku nestabilnog ateromskog plaka (ploče) uzročnika akutnog infarkta miokarda. Ishemijska nekroza je središte infarktnog žarišta, koje okružuje zona lezije (bliže) i zona ishemije (dalje). Sam centar infarktnog žarišta čini ishemijska nekroza, nju nastavlja zona ishemije (i zona lezije i ishemije su reverzibilne, dok je zona ishemijske nekroze ireverzibilna i u trajanju do 3 meseca zamenjuje se ožiljnim tkivom). U zavisnosti od prostranstva zone ishemijske nekroze (infarktnog žarišta) i veličine odnosno fun-kcionalnog značaja „infarktne arterije“ (okludirane koronarne arterije), javljaju se organski i funkcionalni poremećaji srca, koji uključuju i „remodelovanje srčane geometrije“, koju prate hipokinezija, diskinezija ili akinezija srčanog mišića, sve do rupture miokarda, stvaranja aneurizmi zida komora u predelu ožiljkom zamenjenog infarktnog ža-rišta. Ishemija (i nekroza), pridruženi električki poremećaji i disfunkcije srca kao pum-pe, mogu uzrokovati (pored drugih brojnih komplikacija: kardiogenog šoka, akutnog edema pluća) i naprasnu srčanu smrt koro-narne etiologije.