Jersinioze su akutna infektivna crevna i septička oboljenja koja izaziva Yersinia enterocolitica.
Jersinioze su akutna infektivna crevna i septička oboljenja koja izaziva Yersinia enterocolitica.
Istorijat
Ovo oboljenje postoji odavno, ali je bakteriološki dokazano relativno kasno. Tek 1934. god. Mc Iver i Pick daju prve podatke o uzročniku Yersinia enterocolitica, a Coleman izdvaja 1939. god. 5 raznih sojeva iz stolice bolesnika. U poslednjih 20 godina stečena su velika klinička, bakteriološka i epidemiološka iskustva o ovoj bolesti, za koju se sada zna da igra važnu ulogu u humanoj medicini.
Etiologija
Za humanu medicinu značajne su tri jersinije:
Yersinia pestis,
Yersinia enterocolitica i
Yersinia pseudotuberculosis.
Yersinia enterocolitica je gram-negativni asporogeni bacil. Raste i na standardnim podlogama, pa se bakteriološka dijagnostika najčešće vrši uporedo sa drugim enterobakterijama. Oslobađa endotoksin čije su biološke osobine slične drugim gram-negativnim bakterijama. Ima preko 50 serotipova. Za čoveka su patogeni samo određeni sojevi i oni imaju svoju geografsku distribuciju.
Epidemiologija
Yersinia enterocolitis je kosmopolitsko oboljenje. Najčešće je registrovano u severnoj Evropi i Americi, iz razloga što se tamo više koristi bakteriološka dijagnostika. U Skandinaviji je Yersinia enterocolitica čak na trećem mestu u dijarejalnom sindromu, tj. odmah iza salmonela i kampilobaktera. Još nije jasno da li se jersinia-enteritis ubraja fekalno-oralna infekcija.
Za sada se zna da je ovo oralna infekcija, koja se prenosi preko vode i životnih namirnica (pijaća voda, mleko, meso, povrće). Čest je i interhumani prenos infekcije, pogotovo u dečijim kolektivima i bolnicama.
Od enteritisa najčešće oboljevaju mlađa deca i adolescenti. Odrasli boluju češće od drugih oblika jersinioze, pogotovo ako su hronični bolesnici ili imaju neki imunološki deficit.
Enteritis je sezonsko oboljenje i češće se javlja u zimskim mesecima. Može se javiti kao epidemija u bolnicama i dečijim kolektivima.
Patogeneza
Yersinia enterocolitica ulazi u organizam preko alimentarnog trakta. Ona se ubraja u invazivne crevne bakterije i razmnožava se u limfnom tkivu creva. Histološke promene uglavnom zahvataju terminalni ileum i pokazuju sitne ulceracije na mukozi. Međutim, prisutne su nekrotičke lezije u Payerovim pločama i vidljiv otok mezenterijalnih limfnih žlezda. To dokazuje da se zapaljenjski proces ne ograničava samo na crevnu mukozu, što bi moglo da objasni onaj jaki bol u trbuhu, koji često simulira akutni abdomen.
Septičke jersinioze sa bakteriemijom mogu da nastanu kod starih i hroničnih bolesnika. Tada su moguće supurativne lezije mnogih organa (meninge, jetra, peritoneum).
Za nodozni eritem i reaktivni poliartritis se pretpostavlja imunološki mehanizam.
Klinička slika enteritisa
To je najčešća klinička manifestacija i sreće se kod male dece i adolescenata.
Inkubacija.
Obično traje 2-5 dana.
Bolest protiče kao febrilni enterokolitis sa lakom ili srednje izraženom dehidratacijom. Tegobe obično traju 1-2 nedelje i izlečenje dolazi spontano. Eliminacija jersinija može da potraje i više nedelja.
Mezenterički adenitis.
Javlja se kod starije dece i adolescenata. Obično počinje kao enteritis, ali sa vrlo jakim bolom u desnoj ilijačnoj jami, te liči na akutni apendicitis.
Kod tako operisanih bolesnika nalazi se znatan otok mezenterijalnih žlezda, terminalni ileitis, ali bez zapaljenja apendiksa. Za ovakve slučajeve je vrlo korisna serološka reakcija jer je ona vrlo rano pozitivna.
Drugi klinički oblici
Obično se viđaju kod starih osoba i hroničnih bolesnika:
Septikemija.
Uvek je teško oboljenje, u 25% slučajeva završava se smrću. Može da počne kao trbušni tifus ili kao holecistitis s ikterusom.
Poliartritis.
Relativno je čest u severnoj Evropi. Javlja se 5-30 dana nakon enteritisa. Zahvata jedan ili više velikih zglobova. Kultura sinovijalne tečnosti je sterilna. Održava se jedan do četiri meseca. Etiološka dijagnostika je kao kod nodoznog eritema.
Ekstraintestinalni oblici.
Ovo su purulentni meningitisi, pleuritisi, peritonitisi, apscesi, čija se etiologija dokazuje izolovanjem uzročnika.
Dijagnoza i prognoza
Klinička slika svih oblika jersinioze može da liči na slična oboljenja. Stoga su za etiološku dijagnozu potrebni nalaz uzročnika i serološka ispitivanja.
Yersinia enterocolitica se može izolovati iz stolice, krvi, likvora i svih gnojnih žarišta ekstraintestinalnih oblika jersinioze.
Enteritisi uglavnom prolaze i spontano. Međutim, sva septička stanja imaju ozbiljnu prognozu i često se završavaju smrću i pored terapije.
Lečenje
Za enteritise (koji su najčešći) dovoljna je samo odgovarajuća rehidratacija, jer oboljenje prolazi i spontano.
Yersinia enterocolitica je osetljiva na tetracikline ili aminoglikozide. Za sada nije dobro proučena efikasnost antibioterapije, ali se smatra da se teški septički oblici jersinioze moraju lečiti sa 2-3 antibiotika.